nikad nisam volio pršulju... sjećam se prije rata, nana rahmetli uvijek pravila pršulju kad se porodica okupi...,ja molio da mi napravi sutliju i onda za mene uvijek sutlija a svi ostali pršulju... osjećao sam se kao da sam neko poseban a ne obični dripac zbog kojeg je jadna žena dva jela morala spremati... mama je slabo pravila pršulja, a žena i ja nikada... i tako to sve izumire...