”Probudi se, Bosno, zemljo slavna, kojano si zaspala odavna, ter mi kaži bosanske junake, na oružju vitezove jake, neka mogu i nji zapjevati, čast i diku slavnoj Bosni dati! Ali Bosna lipo odgovara, Mjelovana ter žestoko kara: Jer si brežan starče poludio, putujući pamet izgubio? Kad si pjeva pjesme od junaka, najveće si pjeva od Bošnjaka. Ko je bio Marko Kraljeviću, ko li vitez Miloš Kobiliću? Ko bijaše Relja Bošnjanine, Omućević junak od starine? Ko je bio Brankoviću Vuče, ko l’ starinom Kastriotić Jure, ko li junak Zrinoviću bane, ko l’ delija Kosarić Stjepane nego mladi starinom Bošnjaci, ol Bošnjaci oli Ercegovci, koji bihu bosanska gospoda od slavnoga mojega naroda? Odklem biše Senjanin Ivane i delija Makar kapetane, odklem li je Novak i Radivoj i delija Tomiću Mijate već od Bosne i Ercegovine, Kosarića stare banovine? I ostali uskoci junaci svi su, starče, starinom Bošnjaci. Ko bijaše Janko Mitroviću i Ilija serdar Smiljaniću, ko li biše Surić don Stipane i kavalir Janković Stojane, već uskoci starinom Bošnjaci, ol Bošnjaci oli Ercegovci, – i ostali kotarski serdari, kapetani, alaj – barjaktari? Odklem biše starina Nakića, Sinobada i mlada Radnića već od Bosne i Ercegovine? Viruj meni, starče do istine. Odkolem je Vučkoviću Zeče i kavalir Grčić dom Ivane, odklem li su ostali serdari i na glasu cetinski glavari neg od Bosne i Ercegovine vitezovi zvani od starine? Ko je bio Marko Sinovčiću, silni vitez Petre Kulišiću neg Bošnjaci, starinom junaci, Ercegovci ol mladi Ungarci? Odkolem je Deli – Markoviću, silni junak Rade Miletiću neg uskoci mladi Ercegovci, a starinom svi jesu Bošnjaci? Ko bijaše Nikoliću Bajo, ko li vitez Ivanović Marko nego mladi starinom Bošnjaci, ol Bošnjaci oli Ercegovci? Što ti pjevaš Posavce junake, to ti pjevaš starinom Bošnjake. Otkuda su Domazetovići, ljute zmije kano Jankovići, već starinom od Bosne knezovi, na oružju silni vitezovi, kojino su svuda vojevali, još i turske glave odsicali od Kandije rata žestokoga pod barjakom cesara bečkoga? A kamo ti paše Atlagići, Atlagići i Kulinovići? Di su tebi Duratbegovići, Duagići i Sokolovići? Kamo tebi sile Bakotići, Kosarići i Filipovići? Di su tebi Kopčići junaci, Ljubovići di su Ercegovci, Sulagići i Mesiovići, Lopužići i Vazlinovići i ostali po izbor junaci Ercegovci ol silni Bošnjaci, Dalmaciju koji porobiše, na stotine glava odsicaše? Kamo tebi Kuna Asan – aga, koji mnogo odnese mejdana? Di je junak Poprženoviću, Na oružju Marko Kraljeviću? Kamo li ti Babiću Asane, di li ti je Lopužić Ćemane? Kamo tebi Cukarinovići, Nožinović i Nadžakovići? Di je tebi Firdusović beže, Topalović di ti je viteže? Kamo li ti Zlojić Omer – aga, di li ti je Šarić dizdar – aga Di su sile Tataranovići, Duratović i Tabakovići, koji svuda čete četovaše, na stotine glava odsicaše? Svi su ovo starinom Bošnjaci, ol Bošnjaci oli Ercegovci, kojino se tada izturčiše kada Bosnu Turci osvojiše, – i ostali bez broja junaci, vitezovi starinom Bošnjaci, koji vlaške odsicaše glave veće neg je u Primorju trave. I da si mi zdravo, Mjelovane! Boga moli, ostavi mejdane: sve je ništa, sve će u prah poći, grije plači, valja g Bogu doći. /Andrija Kačić Miošić (1704-1760) http://www.youtube.com/watch?v=o_hm0JL399Q