Meni je fascinantno u cijeloj priči oko Napoleona da je nakon svoja dva pada bio samo prgnan na neke daleke otoke, a ne i smaknut ili bačen u neki porljavi zatvor. Također mi je nevjerojatno da na otvorenom polju jurišao na 3 x veću vojsku te 1815. umjesto da ratuje povućeno gerilski i tako poveća svoje šanse za opstanak i oteža neprijatelju apsolutni trijumf. Uglavnom, džentlmenski neki ratovi su vođeni u to vrijeme, neprijatelji su se mrzili, ali i poštovali.