Cudno je kako uvijek iznova pokusavam da zaboravim ovakve cinjenice u svakodnevnom zivotu i uspije mi, stvarno. Ne pravim razliku medju ljudima a onda mi ovako neka vijest preusmjeri razmisljanja, osjecam se lose i pocne da me hvata nervoza kad sam blizu nekog iz Srbije (a to je cesto). Kontam se kako je moguce Mamu ti da ste mogli tako nesto uraditi (odjednom se pojavi ono) "mom" narodu. . . :S Nek nam je Bog na pomoci, zrtvama nek je rahmet dusi! Porodicama zelim svu snagu i sabur ovog svijeta a krivcima nek Bog sudi jer covjek ne poznaje takvu kaznu koju su zasluzili. (ovo za kaznu sam mislila i juce sve da su zrtve daleki eskimi) pozz