Iluzorno je tvrditi da su današnji stanovnici zapadnog Balkana Slaveni, to dokazuju i DNK analize stanovništva u kojima je dominantan ilirski gen. Slavensko porijeklo nam je pripisivano zbog slavenskog jezika, što je pogrešno. To je kao tvrdnja da su stanovnici Kolumbije porijeklom Španjolci samo zbog španskog jezika. Dolaskom na Balkan Slaveni nisu bili osvajački nastrojeni i sam proces je trajao dugi niz godina...
Svaka grupa koja je stigla nije tražila sukobe ni saradnju sa lokalnim ilirskim plemenima, već se priključivala uspostavljenim velikim logorima slavenskih doseljenika. Ti veliki centri formirani su spontano i bez namjere da tu ostani, pa zato i nemamo nikakve trajne ostatke tih logora. Nije bilo gradnje od kamena, nije bilo grnčarije, nije bilo metalnog nakita, jer su bili putnici, oprema i pokućstvo bili su od laganog i lako dostupnog materijala u prirodi, od drveta i kože.
Ali ti logori brojali su na hiljade stanovnika, što ih je činilo itekako primamljivim lokalnom ilirskom stanovništvu u smislu razmjene dobara, a u tim relacijama logično je da su Iliri učili i usvajali slavenski jezik kada trguju unutar slavenskog logora.
Dokaz za ovo je i deformacija slavenskog naglaska, kada je Ilir pričao slavenskim jezikom to je zvučalo kao kad anglosaksonac priča ruski, kruto i odsječeno, baš kako se današnji jugoslovenski jezici i naglasci razlikuju od nježnog ruskog, poljskog ili češkog.