Šejh Sâlih al-Ghusûn o demonstracijama Autor: Šejh Sâlih al-Ghusûn Izvor: Časopis ”Safînat-un-Nađât” br. 2, januar 1997 Pitanje: Zadnje dvije godine čujemo kako neki Du´ât (daije) govore o sredstvima Da´we i o zabranjivanju zla. Govore o uvođenju demonstracija, ubistava i bakljadi, a neki to smatraju i dijelom Džihâda. Molimo vas da nam objasnite da li ove radnje pripadaju Da´wi ili zaslužuju kritiku i bivaju zabranjenim Bid’ah-sredstvima. Osim toga, molimo vas da objasnite kako da postupamo s ovim ljudima koji pozivaju ovakvim radnjama i održavaju ih. Odgovor: To je opće poznato da naređivanje dobra, zabranjivanje zla, Da´wah i prijekor pripada temeljima Allâhove vjere. Ali, Allâh (´azza wa đall) kaže u Svojoj Knjizi: ادْعُ إِلِى سَبِيلِ رَبِّكَ بِالْحِكْمَةِ وَالْمَوْعِظَةِ الْحَسَنَةِ وَجَادِلْهُم بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ ”Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!” [1] Kada je Allâh (´azza wa đall) poslao Mûsâ i Hârûna Faraonu, On je rekao: فَقُولَا لَهُ قَوْلًا لَّيِّنًا لَّعَلَّهُ يَتَذَكَّرُ أَوْ يَخْشَى ”…pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!” [2] Poslanik (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) je došao s mudrošću i naredio onome ko poziva Islâmu da ide putem mudrosti i da se ukrasi strpljivošću. U Kur’anu piše: وَالْعَصْرِ إِنَّ الْإِنسَانَ لَفِي خُسْرٍ إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَتَوَاصَوْا بِالْحَقِّ وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ ”Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” [3] Osoba koja poziva ljude u Islâm, naređuje dobro i zabranjuje zlo, mora biti strpljiva i trpjeti one poteškoće na koje može naići. On mora osim toga, nadati se nagradi. Što se tiče toga što ljudi upotrebljavaju nasilje, izlažu ljude ozlijedama i uzrokuju haos i razdor, smatra se da pripada šejtanskim stvarima. To je korijen haridžijske (Khawâriđ) propagande. Oni su ti koji se suprostavljaju nepravdi pomoću oružja. Oni smatraju da one koji se suprostavljaju njihovom mišljenju treba odbaciti oružjem, prolijevanjem krvi i tekfirenjem. Znači, dolazi do razlike između one Da’we koju je Poslanik (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam), Ashâbi i naš Selef sprovodio, i između Da’we Haridžija (Khawâriđ) i onih koji slijede i sprovode njihovu metodiku. Da’wa ashâba je bila sprovedena s mudrošću, ukoravanjem i razjašnjavanjem istine. Oni su imali strpljivost i nadali se nagradi. Što se tiče Haridžija (Khawâriđ), oni čine Da’wu ljudima ubijanjem, prolijevanjem krvi, tekfirenjem i razdorom. Ove radnje su odvratne i novotarije. Čovjek treba da izbjegava ove ljude i da se ne miješa s njima. Štavise, treba misliti loše o njima. Oni su napravili razdor među muslimanima. Jedinstvo je milost, dok je razdor kazna – a zaštita se traži od Allâha. [2] 20:44 [3] 103:1-3