Pitanja za tebe:
Jesi li ti uceniji od Poslanika sallallahu `alejhi wa salam i Njegovih ashaba?
Ja ne zelim vise da komentarisem. Allah ti dao svako dobro i da nas uputi na pravi put amin.
Alhamdulillah Islam je znanje i jednostavan. Allaha ne mozes obozavati bez znanja.
U ime Allah, Svemilosnog, Milostivog!
Neka je mir i spas na Posalnika Muhammeda sallallahu `alejhi wa salam, Njegovu casnu porodicu i ashabe radija`allahu anhu i sve one koji ih slijede.
U islamu nema ja mislim, ti misli oni misle. Islam je vjera sa dokazima Allah subhane wa ta`alla kaze, Njegov Poslanik sallallahu `alejhi wa salam i kako su razumjele prve generacije muslimana alhamdulillah.
Dokaz za to je:
Allâh (´azze we džell) kaže:
وَالسَّابِقُونَ الأَوَّلُونَ مِنَ الْمُهَاجِرِينَ وَالأَنصَارِ وَالَّذِينَ اتَّبَعُوهُم بِإِحْسَانٍ رَّضِيَ اللّهُ عَنْهُمْ وَرَضُواْ عَنْهُ
”Allah je zadovoljan prvim Muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra dijela čineći a i oni su zadovoljni Njime.”
Poslanik (sallâ Allâhu ´alejhi ve sellem) je rekao:
”Držite se čvrsto mog sunneta i sunneta mojih pravovjernih nasljednika i vođa upućenih.”
Također je Poslanik (sallâ Allâhu ´alejhi ve sellem) rekao:
”Oni koji slijede ono na čemu sam ja i moji ashabi danas.”
Da nas Allah uputi sve na pravi put amin. Mozes li ti meni pomoci kako ja da se odjavim odavde? Ja sam kontaktirao redakciju, ali oni ne odgovaraju. Ja zelim da idem odavde i molim Allaha da nikada ne udjem ovdje vise amin.
U bosni prvo treba da se krene od tawhida, akide menhedza. Pozivati ka Allahu a ne da se bogati na osnovu vjere. Treba da se radi kako je Poslanik sallallahu `alejhi wa salam radio. On treba da bude uzor u svemu i njegovi ashabi radi`allahu anhu.
Faze Poslanikovog poziva
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje
Izvor: Zâdu-l-me’âd (str.63.)
Prva faza je poslanstvo, druga opominjanje bliže rodbine, treća opominjanje svoga naroda, četvrta opominjanje naroda kojim ranije nije dolazio poslanik, a to su svi Arapi. Peta faza je opominjanje svih džina i ljudi do kojih dopre njegov poziv, sve do Sudnjeg dana.
Poslanik sallâ Allâhu ‘alejhi ve sellem je tri godine tajno pozivao u islam, a zatim mu je objavljeno:
”Ti javno ispovjedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani.”
Poslanik sallâ Allâhu ‘alejhi ve sellem je obznanio poziv, a njegov narod mu je odgovorio otvorenim neprijateljstvom koje se prema njemu i muslimanima svakodnevno povećavalo, dok im Allâh nije dozvolio da učine dvije hidžre.
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Uzvišeni Allah u Kur'anu je zabranio muziku riječima: "Ima ljudi koji kupuju lehvel hadis(price za razanodu), da bi neznajući (koliki je to grijeh) s Allhova puta odvodili." (Prijevod značenja Kur'ana, Lukman, 6.) Od Ebu el-Bekerija se prenosi da je rekao: "Upitan je Ibn-Mesud za ovaj ajet, pa je odgovorio: "Tako mi Onoga, osim kojeg drugog boga nema, (ovu zakletvu je poniovio tri puta), lehvel hadis to je muzika." (Taberi i Hakim).
hadis Ebu-Musaa el-Esarija koga bilježi imam Buhari u kome Poslanik, sallalhu `alejhi wa salam kaze: "Zaista će se pojaviti ljudi iz moga ummeta koji će dozvoljavati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente. Allah ce ih pretvoriti u majmune i svinje sve do Sudnjeg dana.
Stav islamskih učenjaka o muzici
1 – Imam Ebu Hanife kaže: “Slušanje muzike je zabranjeno i grijeh prema Allahu.” Ovo je također mišljenje svih učenjaka Kufe: Sufjana, Hammada, Ibrahima, Eš-Šabija i nije poznat niko od učenjaka Basre da kaže suprotno. [1]
2 – Navodeći osobe od kojih se ne prima svjedočenje veliki hanefijski pravnik el-Kasani kaže: “Onaj ko svira sa tamburom gubi zvanje pravednog i nepristrasnog, jer to nije halal (dozvoljeno) ni u kom slučaju. [2]
3 – Pitan je Imâm Malik, šta od muzike odobrava stanovnicima Medine? Pa je odgovorio: “To kod nas čine (slušaju muziku) samo veliki grješnici. [3]
4 – Imam eš-Šafi’i kaže: “Ako vlasnik robinje, sazove ljude da slušaju njeno pjevanje on je bezobraznik od koga se ne prima svjedočenje. [4]
5 – Prenosi se od Abdullaha, sina imama Ahmeda da je rekao: “Pitao sam oca o muzici pa je rekao: Od nje klija licemjerstvo u srcu, a potom je spomenuo riječi Imâma Malika koji je rekao da muziku slušaju samo veliki grješnici.” Također Imâm Ahmed kaže: “Ko vidi muzičke instrumente, kao tamburu i slično, neka je slomi ako zato ima mogućnosti. [5]
6 – Šejhul-Islam Ibn Tejmijja kaže: “Složni su imami sva četiri mezheba da je muzika haram. [6]
7 – Ibnul Kajjim veli: “Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je zabranio muzičke instrumente.” [7]
8 – Ibn Salah navodi: “Ovo slušanje (tj. muzike) je haram, po saglasnosti svih muslimana.” [8]
9 – Imam et-Taberi kaže: “Složni su učenjaci da je muzika zabranjena.” [9]
10 – El-Mehasibi kaže: “Muzika je haram kao lešina, haram je sviranje i slušanje muzike.” [10]
11 – Imam en-Nehhas kaže: “Muziku zabranjuje Kur’ân i Sunnet.” [11]
12 – Ebu ‘Amr ibnus-Salah potvrđuje riječi et-Taberija: “Složni su islamski učenjaci (el-idžma’) da su def, frula i svirka općenito haram.” [12]
13 – El-Fadl Ibn ‘Ijad kaže: “Muzika je put ka nemoralu.” [13]
14 – El-Kafal konstatuje: “Ne prima se svjedočenje onoga ko svira i igra.” [14]
15 – Ibrahim Ibn Mes’ud kaže: “Muzika je batil (ništavna), a batil vodi Džehennemu.” [15]
16 – Ed-Dahhak kaže: “Muzika je otvor kroz koji se prosipa imetak, izaziva srdžba Allaha i zarobljenost srca.” [16]
17 – `Abdurrahmân es-Sa’di kaže: “Muzika i muzički instrumenti su haram, za što postoje šerijatski dokazi, i učenjaci su je također zabranili i upozorili na njenu opasnost.” [17]
18 – Ibn Sâlih el-’Usejmîn je rekao: “Slušanje muzike je, bez imalo sumnje haram, a prenosi se od ashaba i tabi’ina da su je smatrali uzrokom licemjerstva u ljudskim srcima.” [18]
19 – Ibn Bâz kaže: “Slušanje muzike je haram, i za to postoje dokazi u Kur’ânu i Sunnetu. Onaj ko odobrava muziku i izdaje takve fetve govori o Allahu bez znanja i bit će pitan za to.” [19]
20 – Šejh el-Albânî kaže: “Znaj dragi brate, da su hadisi Poslanika sallallahu alejhie sellem, koji zabranjuju muziku mnogobrojni. Ima ih preko deset i preneseni su od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, pouzdanim putevima. [20]
[1] “Ruhul me’ani”, 21/68-69
[2] Bidaius-sanai 5/403 od Imâma el-Kasanija.
[3] Bilježi el-Hallal u “El-emru”, str. 158 i el- Dževzi u “El-telbisu”, str. 244. Sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidi “Et-tahrim”, str. 99-100. Da muziku slušaju samo veliki griješnici kaže i Imâm Ibnul-Munzir a bilježi El-Hallal, na str. 158.
[4] Bilježi el-Bejheki 10/377 i 380 i u “Šu’abul-iman”, 4/282, br. Pred. 5113. Da Imâm Eš-Šafi’i od ovakvog nije primao šehadet navodi i Šejhul-islam u svojim fetvama, 30/116.
[5] Bilježi El-Hallil u “El-emru”, str. 136 sa ispravnim lancem prenosilaca, a navodi je i el-Dževzi u “El-Hukm”, str. 14. Vidi “Hukmul-gina”, str. 84.
[6] “Medžmu’atul-fetava”, 11/291 i 11/313.
[7] “Igasetul-lehfan”, 1/261 od Ibnu-Kajjima.
[8] “El-ginau fil-islam”, str. 199 od Alije el-’Amilija.
[9] Ibid.
[10] Ibid.
[11] Ibid.
[12] “Hukmul-islami fil-gina”, str. 13. Uzeto iz Hukmul-gina str. 84.
[13] Bilježi el-Bejheki u “Eš-šu’ab”, 4/280, br. hadisa 5107. Slično ovome kaže i Jezid Ibnul-Velid, ibid br. Hadisa 5108.
[14] “El-ginau fil-islam”, str. 199.
[15] Ibid, uziman iz Hukmul-gina fil-islam str. 84-85.
[16] “Ruhul- me’ani”, 21/28.
[17] “E-fetavas-Sa’dijje”, str. 450-451.
[18] “Fetava šejh Ibnu Salih el-’Usejmin”, 2/929.
[19] “Fetava islamijje”, 2/307-308.
[20] “Tahrimu Alatit-tareb”, str. 36.
Tekfirenje vladara, najveća oznaka haridžija
Govornik: Šejh Sâlih bin Fauzân el-Fauzân
Izvor: Šerh Nawâqid-il-Islâm, str. 173-174
Maktaba ar-Rushd, 1426/2005
Piatnje:
Da li su Haridžije muslimani? Može li se klanjati iza njih?
Odgovor:
Učenjaci nisu složni da li su Haridžije nevjernici ili zabludjeli grješnici. Postoje dva mišljenja. Oni koji kažu da su nevjernici su bliže istini. Dokazi ukazuju na njihovo nevjerstvo.
Što se molitve iza njih tiče, to nije dozvoljeno temeljeći na tome da su oni nevjernici. Jedini izuzetak je ukoliko oni imaju vlast u jednoj zemlji. U ovom slučaju učenjaci (Fuqahâ’) kažu da je dozvoljeno klanjati iza njih. [1]
Pitanje:
Da li osoba pripada Haridžijama ako tekfiri vladare i huška muslimane da im budu neposlušni?
Odgovor:
To je metodika Haridžija. To je od haridžijske metodike da pozivaju ka pobuni prema vladarima muslimana i šta je još gore, činjenje tekfira na njih (vladare).
Pitanje:
Koji je naš stav prema onima koji potpuno tekfire vladare muslimana? Jesu li on Haridžije?
Odgovor:
Onaj ko tekfiri vladare muslimana je Haridžija.
[1] Hâfiz Ibn Hadžer je spomenuo u ”Fath-ul-Bârî” neke učenjake koji tekfire Haridžije. Neki od njih su El-Buhârî, Ebû Bekr bin el-´Arebî, Es-Subkî i El-Kurtubî. On je također to prenio od El-Kâhî ´Ijâda i En-Nevevîa. (12/300)
Oni su gori od Haridžija
Govornik: Šejh Sâlih bin Fauzân el-Fauzân
izvor: http://www.al-nasiha.net/voices.php?action=show&id=64
Pitanje:
Kako da se odnosimo prema onima koji smatraju sve muslimasnke vladare kafirima? Jesu li oni Haridžije?
Odgovor:
Oni koji muslimane u cjelini proglašavaju nevjernicima pripadaju najgorim Haridžijama. Jer oni nisu izuzeli nikoga. Oni su proglasili sve muslimanske vladare nevjernicima. To je gore od menhedža Haridžija. Zato što sve osuđuju isto.
Ko su haridžije?
Govornik: Sâlih bin Fauzân el-Fauzân
Predavanje: Ta’sîl-ul-Intimâ’ vel-Muvâtanah eš-Šer´ijja
Izvor: http://alfawzan.ws/allmohadrat?page=1
Pitanje:
Jedan brat pita o učenju haridžija. Ko je njihov vođa? Kad su se proširili? Da li se iko od halifa borio protiv njih?
Odgovor:
Haridžije su oni koji ostavljaju poslušnost muslimanskom vladaru. Oni postupaju neposlušno i ratuju protiv muslimana. Oni tekfire muslimane zbog velikih grijeha koji ne dostižu stepen mnogoboštva. Oni ih tekfire zbog njih.
Oni znači spajaju dva zločina; tekfîr zbog velikih grijeha koji ne dostižu stepen mnogoboštva i neposlušnost i razjedinjavanje.
Uz to oni rade i treći zločin; oni ubijaju muslimane. Vjerovjesnik, sallâllâhu ´alejhi ve sellem, je rekao:
“Oni ubijaju vjernike a ostavljaju mnogobošce.”
Oni uvijek rade istu stvar. Vidiš ih kako napadaju muslimane i muslimanske zajednice.
Prvi koji se borio protiv njih je bio vođa pravovjernih ´Alî bin Ebî Tâlib, radijallâhu ´anhu. Njega su nasljedile druge halife i vladari koji su se borili protiv njih. Vjerovjesnik, sallâllâhu ´alejhi ve sellem, je o njima rekao:
“Svaki put kada se jedna od njihovih generacija pojavi, biva odsječena.”
Slava i hvala pripadaju Allâhu. Allâh je olakšao nekima da ugase njihovo iskušenje.
Pogled Selefa na ogovaranje vladara
Autor: Šejh ´Abdus-Selâm bin Berdžes Âl ´Abdilkerîm
Izvor: Mu´âmalat-ul-Hukkâm, str. 178-183
Ibn Ebî Šejbe prenosi da je Tâvûs rekao:
”Neko je spomenuo vođe u prisustvu Ibn ´Abbâsa kad ih jedan čovjek poče žestoko osuđivati. On postade toliko visok da pored Ka´be nisam vidio nikog višeg od njega. Tada sam čuo Ibn ´Abbâsa kako kaže: ”Nemoj sam sebe činiti iskušenjem nepravednima.” Tada je čovjek postao toliko nizak da pored Ka´be nisam vidio nikog nižeg od njega.” [1]
Ibn ´Abdilberr je prenio od Ebûd-Derdâ’ koji je rekao:
”Prvo licemjerstvo jedne osobe se nalazi u ogovaranju svog vođe.” [2]
El-Buhârî je prenio od Ebû Umâme koji je rekao:
”Ne ogovaraj el-Hadždžadža. On je tvoj vođa, ali nije moj.” [3]
To znači da je Ebû Umâme bio u Šamu dok je el-Hadždžadž bio u Iraku.
El-Buhârî je prenio od Ebû Džeme ed-Duba´î koji je rekao:
”Otišao sam u Mekku kada sam saznao da je Ka´ba spaljena. Počeo sam posjećivati Ibn ´Abbâsa sve dok me nije prepoznavao i osjećao se ugodno samnom. Jedne prilike sam ogovarao el-Hadždžadža u prisustvu Ibn ´Abbâsa. On tada reče:
”Nemoj biti šejtanov pomoćnik.”” [4]
Ibn Sa´d je prenio od Hilâla bin Ebî Humejda koji je rekao da je čuo ´Abdullâha bin ´Ukajmu kako kaže:
”Poslije ´Usmâna nikada više neću pomoći u ubistvu jednog halife.”
Rečeno je:
”Ebû Ma´bad! Zar si pomogao njegovo ubistvo?”
On je tada odgovorio:
”Ja smatram da je čovjek pomogao u njegovom ubistvu ukoliko spomene njegove loše osobine.” [5]
Hannâd je prenio od ez-Zibrikâna koji je rekao:
”Bio sam kod Ebû Vâ’ila – Šekîka bin Seleme – kada sam počeo klevetati el-Hadždžâdža i spominjati njegove loše strane. On je tada rekao:
”Ne govori loše o njemu! Šta ti znaš da li je on rekao: ‘Allâh! Oprosti mi!’ pa mu je zatim oprošteno?”
Ibn Ebî Dunjâ i Ebû Nu´ajm su prenijeli od Zâ’ida bin Kudâme koji je rekao:
”Pitao sam Mensûra bin el-Mu´tamira: ”Da li smijem govoriti loše o vladaru kada postim?” On je rekao: ”Ne.” Zatim sam pitao: ”Da li smijem govoriti loše o ehl-ul-ahvâ’?” On je rekao: ”Da.” [6]
Ibn ´Abdilberr je prenio da je Ebû Ishâk es-Sabî´î rekao:
”Nikada jedan narod nije ogovarao svog vođu a da nisu lišeni njegove dobrote.” [7]
Ibn Zandžûja je prenio od Ebû Midžlaza koji je rekao:
”Ogovaranje vođe je odsjecanje. Ne mislim na odsjecanje kose već vjere.” [8]
On je također prenio od Ebû Idrîsa el-Havlânîa koji je rekao:
”Upozoravam vas na ogovaranje vođa. Ogovoranje njih je odsjecanje. Ono odsjeca vjeru, ne kosu. Oni koji ogovaraju su gubitnici i najgori među najgorim.” [9]
U ovim i sličnim predajama se nalaze jasni i jaki dokazi da je strogo zabranjeno loše govoriti o vladarima i spominjati njihove grijehe.
Zato jedan musliman mora stati tamo gdje su i ovi ljudi stali. Oni su najbolji ljudi shodno svjedočenju najboljeg čovjeka, sallâllâhu ´alejhi ve sellem. Oni su sa znanjem stali tamo gdje su stali. Onaj ko se nađe ispod njih je nepotpun a onaj ko se nađe iznad njih izmoren. Onaj ko se suprostavlja ovoj selefijskoj metodologiji i slijedi svoju strast, njegovo srce je puno mržnje. Jer ogovaranje se suprostavlja savjetu vladaru.
Onaj ko misli da ogovaranje i ponižavanje vladara spada u Allâhovu, te´âlâ, vjeru ili jedan od načina osuđivanja zla ili nešto slično, je daleko odlutao i govorio neistinu o Allâhovoj vjeri. Činjenica je da se on suprostavio Kur’ânu i sunnetu i izjavama selefa.
Prema tome, obavezno je svakom onome ko poznaje ove jasne tekstove da osudi svakog onoga ko ogovara vladare. Ovo će raditi sa nadom za nagradom kod Allâha i kao savjet državljanima.
Ovo je postupak učenjaka i pobožnih; oni ne ogovaraju vođe i oni ljudima naređuju da ih ne ogovaraju. Na kraju svega, njihovo znanje čini da tako rade.
Učenjak Ibn Džemâ´ah je rekao kada je spomenuo neka od prava vladara:
”Da čovjek povrati ljude vladaru i da učini da ga zavole. To je dobro za ummet i doprinosi organiziranju vjerskih pitanja. Čovjek će ga također braniti riječima, djelima, imetkom, životom i familijom, tajno kao i otvoreno, skriveno kao i javno.” [10]
[1] El-Musannaf (15/75).
[2] Et-Tamhîd (21/287).
[3] Et-Târîkh el-Kebîr (7/18).
[4] Et-Târîkh el-Kebîr (8/104).
[5] et-Tabakât el-Kubrâ (6/115).
[6] es-Samt ve Âdeb-ul-Lisân; str. 145, i Hiljat-ul-Evlijâ’ (5/41).
[7] et-Tamhîd (21/287).
[8] Kitâb-ul-Emvâl (1/78).
[9] Ibid (1/80).
[10] Tahrîr-ul-Ahkâm; str. 64.
Ja molim Allaha subhane wa ta`alla da uputi nase muslimanske vladare na pravi put, a tako i obicni narod amin
Pokoravanje vladarima bez obzira da li su pravedni ili nepravedni
Autor: (Ahmad bin Tejmijjah)
Izvor: Menhadž-us-Sunnah an-Nabavijjah 1/561
Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao da će postojati vladari koji neće ni vladati njegovom uputom niti slijediti njegov Sunnet i da će postojati ljudi sa šejtanskim srcima u ljudskim tijelima. Uprkos tome nam je naredio da slušamo i da se pokoravamo vladaru čak i ako bi ti on bičevao leđa i uzeo imovinu. Ovo dokazuje da je vladar kojem se mora pokoravati vladar koji ima vlast bez obzira da li je on pravedan ili nepravedan.