Izrael je praktično od početka ovog rata počeo sa jačanjem domaće proizvodnje. Zemlja okružena neprijateljima sebi ne može dopustiti da bude ovisna o stranim snadbjevanjima.
Niko nije samodovoljan, i sve zemlje ovise jedna od druge. Pa i da imaju svu tehnologiju svijeta, nemaju ni radnike ni teritoriju za proivodnju istog, a opet neko mora i da ide u rat i koristi to isto oružje. Zato Izrael mora da razmisli o svojoj daljnjoj budućnosti i odnosu sa komšijama, jer danas-sutra i politika arapskog svijeta se može promijeniti prema Izraelu, a prošle su 60te godine i nadmoć nad arapima.
Pa kad bi im svi uskratili sve, to bi bio njihov kraj. Ali neće. Prvo, Izraelci od Britanaca uvoze tek nekih 7-9% ukupnih zaliha municije. Indija je zadnjih mjeseci Izraelu utrostručila isporuke naoružanja, što je za 50% više od onoga što dobivaju od Britanaca. Drugo, pojačan je uvoz iz Južne Koreje. I ono glavno, domaća proizvodnja je udvostručila proizvodnju (plan je da se utrostruči do kraja 2025.).