Morali su u svojoj blizini gledati i trpjeti one koji su im ubijali najuže članove obitelji, a sve zarad bratstva i jedinstva, koje u stvarnosti nikad nije ni postojalo. Zapravo, postojalo je kod nekih ograničenih umova koji nisu došli pameti i pored toga što su za svega pola stoljeća dva puta bili ubijani i proganjani od jednih te istih ubica i progonitelja. Među onima koji su morali šutjeti i trpjeti ubice svoje najbliže rodbine bila je porodica Jaganjac iz Bosanskog Petrovca.
Moj rahmetli otac Ramo pričao mi je kako su ustanici ubili njegova dva brata, moje stričeve Muju i Isaka. Oni su radili u Drvaru. Oni su se tog 27. jula zadesili na pilani kao radnici druge smjene. Svi radnici druge smjene bili su muslimani. Četnici su upali u pilanu i počeli sreda ubijati.
Taj takozvani narodnooslobodilački ustanak bio je ništa drugo do li četničko orgijanje po Krajini, uperen isključivo protiv Muslimana i Hrvata. 27. 7. Je samou Drvaru ubijemo 350 Hrvata i 200 Muslimana a katolicka župa u Drvaru nakon toga prestaje postojati do 95. godine kada HVO i HV ulaze u Drvar
Taj takozvani narodnooslobodilački ustanak bio je ništa drugo do li zločinačko orgijanje po Krajini. Tog 27. 7. Je samom Drvaru ubijeno 350 Hrvata i 200 Muslimana a katolicka župa u Drvaru nakon toga prestaje postojati do 95. godine kada HVO i HV ulaze u Drvar
Taj takozvani narodnooslobodilački ustanak bio je ništa drugo do li zločinački pir po Krajini. Tog 27. 7. Je samom Drvaru ubijeno 350 Hrvata i 200 Muslimana a katolicka župa u Drvaru nakon toga prestaje postojati do 95. godine kada HVO i HV ulaze u Drvar