Medo, pas iz našeg kraja,
lutao je, ali nikad nije bio sam,
u svakom kutku naša radost i nada,
svima nam je uljepšavao dan.
Bez krova nad glavom, ali s dušom toplom,
svaki susret s njim bio je dar,
u očima njegovim, ljubav iskrena,
prijatelj pravi, iako nije imao svoj prag.
Al' jednog dana, svijet je stao,
žena u autu, bez svijesti o njemu,
zaustavila je srce koje kuca,
ugasila svjetlost koja nas je grijala.