@DARK SIDES Obrazuj se, ne škodi, bar pokušaj pa ćeš shvatiti: Deklaracija Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), izdata 25. novembra 1943. godine od strane antifašističke vlasti je dokument koji je obnovio državnost Bosne i Hercegovine i smatra se ustavnom osnovom moderne Bosne i Hercegovine. Ovaj dokument koristi u osnovi isti rječnik kao i ustav iz 1910. godine, a u njemu je navedeno sljedeće: „Danas narodi Bosne i Hercegovine preko svog jedinog političkog predstavnika, ZAVNOBiH, žele da njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska, treba da bude slobodna i jedinstvena Bosna i Hercegovina u kojoj će biti garantovana puna jednakost pred zakonom Srbima, Muslimanima i Hrvatima." Ipak deklaracija je bila prekršena čim se Drugi svjetski rat završio, pošto je Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (kasnije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) naveo Srbe i Hrvate, ali ne i Bošnjake kao konstitutivni narod, bilo pod nazivom Muslimani, bilo pod imenom Bošnjaci ili Bosanci iako je takvih zahtjeva bilo od strane malobrojnih bošnjačkih intelektualaca. U popisu iz 1948. godine u Jugoslaviji, 90% jugoslavenskih muslimana izjasnilo se kao "nacionalno neopredijeljeni". Štaviše mnogi koji su se deklarisali kao Srbi ili Hrvati, učinili su to ponajviše uslijed društvenog i ekonomskog pritiska. Kada se 1953. godine pojavila mogućnost deklarisanja kao "Jugoslaven, nacionalno neopredijeljen", 900.000 ljudi se izjasnilo na taj način. Slabljenjem srpske dominacije u bosanskom komunističkom rukovodstvu, otvorila su se vrata za novu nacionalnu identifikaciju. Konačno u jugoslavenskom popisu iz 1961. godine, pojavila se opcija Muslimani u narodnosnom smislu, po prvi put. Tokom 1963. Muslimani su navedeni u bosanskom Ustavu pored Srba i Hrvata. Na kraju 1968. godine, prihvaćen je i termin Musliman sa velikim "M", kako bi se razlikovali pripadnici nacije od sljedbenika islama. (To je dalje podstaklo nastavak starih rasprava o tome da li su Jevreji pripadnici plemena ili vjerska grupa). Odluka je dočekana raspravama u komunističkom rukovodstvu, ali Bošnjaci su bili jasni. U kominikeu Centralnog komiteta Bosne i Hercegovine je navedeno da je: "Praksa pokazala štetnost različitih vrsta pritisaka još od ranijeg perioda kada su Muslimani bili označavani kao Srbi ili Hrvati u nacionalnom smislu. Pokazalo se, a sadašnja socijalistička praksa potvrđuje, da su Muslimani posebna nacija". Od tog trenutka, 1968. godine pa do jugoslavenskih ratova bošnjački nacionalni identitet nastavio se razvijati kroz dva različita filozofska pravca. Dostignuća 1960-ih godina nisu bili proizvod religioznih Bošnjaka (u stvari, njih su uglavnom vodili Bošnjaci komunisti, ateističkog i sekularnog opredjeljenja). U narednim decenijama će se pojaviti dva odvojena načina razmišljanja. Prvi je bio sekularni "muslimanski nacionalizam" (koji je imao podršku od ljudi kao što je Hamdija Pozderac), dok je drugi način razmišljanja predstavljalo buđenje religioznih uvjerenja (kao reakcija na ateizam podržavan od strane komunista i za koji su se zalagali ljudi kao što je Alija Izetbegović). Posljedice ove dvije odvojene ideje se mogu vidjeti i danas. Septembra 1993. godine, Drugi bošnjački sabor, donio je odluku o vraćanju historijskog nacionalnog naziva Bošnjaci, umjesto prethodno korištenog naziva Muslimani sa velikim "M" za vrijeme SFRJ. Termin sam po sebi označava Bosance, stanovnike Bosne koji svoj nacionalni identitet vežu isključivo za Bosnu i zastarjeli je termin nekad korišten za sve stanovnike Bosne, bez obzira na vjeroispovjest. Mnogi bosanski pravoslavci i katolici koji su se već nacionalno formirali kao Srbi i Hrvati, suprotstavili su se nazivu navodeći kako se radi o zamci koja vodi u monopolizaciju historije Bosne, što će učiniti da oni postanu strani osvajači. Takve tvrdnje treba posmatrati i u svjetlu vjekovnih pretenzija susjednih država Srbije i Hrvatske na BiH, te ponovnim rađanjem bošnjačkog političkog faktora na koji ni Srbija ni Hrvatska nikada ozbiljno nisu računali, a koji se tome žestoko suprotstavlja. Bošnjaci odbacuju optužbe, naglašavajući da je termin Bošnjak historijski termin njihove nacije i da oni nikome ne brane da se izjašnjava prema vlastitom ubjeđenju, naglašavajući da su mnogo lakše mogli ostvariti navodni monopol ili unitarizaciju koristeći "noviji" pojam "Bosanci" ukoliko su to zaista htjeli, koji međutim ima unekoliko različito značenje.

U zatvoru je bio za vrijeme komunisticke vladavine. Ja znam jednog imama koji takodjer bio u zatvor za vrijeme komunizma. Kasnije je saznao da mu je komsija bio spijun koji ga je pratio. Ovaj imam je bio uhvacen kao prijetnja za mir i sigurnost i to neposredno nakon sto se vratio iz Saudijske Arabije. Samo zato sto je bio musliman i alim, koji je poducavao druge vjeri...