Na IKC Gradina u Tuzli, dolazimo sutradan da obidjemo pacijenta, clana porodice, koji je dan ranije imao mozdani udar. Kako smo ga ostavili dan ranije, tako smo ga i nasli ujutro. Ni infuzije,nikakve terapije, cekaju doktora. Doktor dosao, sestra mu cita podatke iz kartona, on salta telefon, i samo kaze nastaviti kao i prvi dan. Tj, nista. 4ti dan uradili CT, rekli stanje je ok, standardno. 5ti dan otpustili sa odjeljenja. Pacijent i danas, 2 mjeseca kasnije, je nepokreran i ne prica.
Gospodjo pacijent po prijemu dobije svu terapiju koju treba, ali kod mozdanog udara kad se desi tad se ne moze bas toliko uraditi da se pacijent vrati u normalno stanje. Zato se i kaze da treba doci u roku od 3 sata da bi se pokusalo spasiti, jer kad se desi mozda udar taj dio mozga izgubi funkciju
Znam ja sve to, ali da za 4 dana pacijent dobije dekubitis 2. stadija, a to su vam gospodjo zadebljanja, ili da kazem nazuljena koza, jer pacijenta niko ne mice satima, iako je praksa da se svakih 90 minuta, najmanje, pacijent pomakne radi cirkulacije i izbjegavanja komplikacija. O ponasanju medicinskih sestara, nasminkanim klovnovima, koje lijece frustracije na pacijentima i njihovim porodicama, mogao bih roman napisati.