Tezak i odgovoran posao ali i lijep, jer postari su dio porodice, znaju stanovnike, popricaju, nasale se, nekada ih napadnu nikrive ni duzne, a oni to sve mirno podnose i rade svoj posao. Jeste u zapadnim zemljama stavljaju na bankovne racune penzije, penzioner ode do automata i podigne penziju i nazad kuci. Za svo to vrijeme suti, vrati se kuci suteci....Nema one ljudske topline ...nema onog razgovora, sala, razgovora o utakmicama, o politicarima, o reumi, o vremenu....Zato neka postara i neka im je rad sretan i bezbjedan jer oni su jedina veza sa svijetom za mnoge penzionere koji zive sami. Bravo Iveto nadam se da ces jos dugi niz godina raditi i biti ona ljudska nit koja veze sve nas u ovom besosjecajnom svijetu automata.