Ne razumijem zašto ljudima smetaju imena a posebno ne riječ "babo". Mi smo bili stigmatizirani osamdesetih i kući smo punih usta tog divnog čovjeka zvali babo a pred djecom smo lagali "naš tata". Sama riječ "tata" meni nema nikakvu toplinu a svajedno mi je kako ko oslovljava djecu i roditelje. U filmu Život je lijep dječak na talijanskom punih usta Benignija zove "babo, babo" i meni je to prelijepo.
Sta velis junace, smeta ti sto djeca svoje očeve zovu babom, e ćafirluk ti lako ne izlazi iz trbuha, kako tebe i takve kao ti fulise komsije i susjedi u ratu.