neka mi neko pokaze dokument o postojanju bosanskog jezika jer najstariji bosanski dokumenti odnosno povelje banova decidno kazu da je jezik kojim su napisane srpski,kako onda isti taj jezik preko noci moze postati bosanski.ako postoji bosanski jezik onda postoje i srbi muhamedovci.
povelja kulina bana je pisana starobosanskim jezikom ili bosančicom.
http://www.kul.ba/2012/03/pisani-spomenici-bosanskog-jezika-povelja-kulina-bana/
istina jesta da ste vi srbi nebeski narod i da je sve na ovoj planeti zemlji srpsko pa je onda sasvim normalno i da je bosančica srpsko pismo. postoje indicije i da su konezi srbi ali to još je u fazi dokazivanja. sistemom ponavljanja laži srbi će to dokazati.
De ti pokazi dokument gdje se potvrdjuje da ti otac zaista otac, tu tvoju mamicu droljicu nema ko nije handrijo a ona opet ko fal zna ko ti je caca. Nista tu novo, tako ste i vi "srpska" nacija nastali, nema ko vas nije handrijo kroz povijest ali vi ste uvjek tu dobrovoljno pristajali jer ste uvjek bili i ostali "servi", nakon 500 g guranje guze turcima, 6-700 g ciganima i svima ostalima, i ajd ti sada meni objasni sta je to "srpsko" a kamoli srpki jezik. Nista nikad niste doprinjeli nego sve sto imate u svoj "kulturi" usvojili ili ste ukrali i sada samo lazete.
mir turci,svoju nekulturu koju su vam u amanet ostavili muhamedovi kozojebi ostavite za krug porodice,dzamije,mejtefa a sada mali kurs za izmisljenu naciju 1974.; Godine 1234. i 1240. izdao je Matija dve povelje, kojima potvrđuje Dubrovčanima sva ona prava, koja su još od Kulina zadobili i uživali. Te su se dve povelje, hvala bogu sačuvale, te tako iz njih možemo danas saznati, kako je ovaj bosanski vladar smatrao sebe i svoje Bosance, a kako opet jezik, kojim su Bosanci tada govorili
U prvoj povelji stoji između ostaloga i ovo: „U ime oca i sina i svetago duha amin. Az rab boži Matěj, a odmělom Ninoslav, ban bosnski veliki, kle se knezu dubrovačkomu Žan Dandulu i vsej općině dubrovčkoj. Takom sm se kletvju klel, kakom se je ban Kulin klel: da hode vlasi svobodno ...kako su u bana Kulina hodili ... i ako věruje srblin vlaha, da se pri prěd knezem, ako věruje vlah srblina, da se pri prěd banom..."
U drugoj njegovoj povelji stoji opet ovo: „ako sě razratitě s kralěm raški, da vas ne dam, ni vaš dobitek, pače da vi u hranu s vsěm vašim dobitkom... i sě ošče: ako věruje serblin vlaha, da sě pri pred knezem dubrovčkim, i ako věruje vlah serblina da se pri pred banom i inomu vlahu i inomu serblinu da ne isma i da sě nekoja krivina među ni čini... i da ně nikěrě izma na inago serblina ni na inago vlaha, liše na samoga isca" ...
Posle bana Matije Ninoslava, došao je za bosanskog vladara ban Matija Stjepan. I od ovoga bana ostala je jedna povelja, koju je on god. 1249 darovao takođe Dubrovčavima. Navešćemo i iz te povelje neka mesta, kako bi se videti moglo da su i za njegovog doba Bosanci bili Srbi. Ta njegova povelja glasi: „az Matei Stěpan po milosti božije veliki ban bosjenski s mopov bratiov i s moimi boljarami kaljnemo se tebe Jakovu Dalfinu, knezu dubrovčkomu da vi stoimo u večni i tverd mir i sě ošče: ako verue serblin vlaha da se pri pred knezem dubrovčkim, i ako verue vlah serblina da se pri pred banom, i inomu serblinu da ne isma i da ne nikěre izma na inago serblina ni na inago vlaha".
Jedanput sam pitao trgovce koji prohode po svoj Europejskoj Turskoj, da kojim se jezikom najviše služiti mogu? a oni rekoše: “Kud god pođeš, svuda možeš govoriti bošnjački.”
Pravoga turskoga jezika se manje čuje u Bosni nego u Srbiji; jerbo ga u Srbiji čaršilije smatraju kao nekakav izobražen jezik, i zato svaki varošanin govori turski. A u Sarajevu ima dosta aga koji ne znaju nego bošnjački. I premda paša sarajevski dobro znade turski, arapski i arnautski, zato mu ipak nije drago da tko pred njim turski razgovara. Ako mu tko po turski što kaže, a on uvijek bošnjački odgovara, i kaže “da je naš slavni bošnjački jezik od svih najljepši na svijetu.”
- Matija Mažuranić (1817-1881)
Bosance pak, kako smo videli, smatra njihov vladar da su Srbi. Po tome su dakle god. 1234. svi stanovnici Bosne bili Srbi. A Srbima izvesno nisu mogli preko noć postati, te je sasvim prirodno, da su još i za vlade bana Kulina godine 1189. takođe bili Srbi, kao god što su morali biti Srbi i pre Kulina.
Od sviju dovde navedenih starih pisanih spomenika bosanskih nema ni jednog, koji bi bio pisan drugačijim jezikom od onoga, kojim je pisana povelja Kulina bana. Jezik je dakle jedan; pisan je u jednoj i istoj državnoj oblasti, a od vladara koji su vladali jednim te istim narodom — narodom srpskim. Ima do duše bosanskih spomenika gde se Bosanci nazvvaju i „Bosanci", ali se iz toga ne može zaključivati, da oni nisu Srbi. Jer ima i takovi spomenika u kojima se pripadnici Srbije nazivaju „Raščani". No kako ime „Raščanin", tako i ime Bosanac jedino su pokrajinska imena, a nikako imena tamo živećih naroda. Ostaje po tome naša prvašnja tvrdnja: da su Bosanci Srbi.
Tako god 1333. a 15. marta izdade bosanski ban Stjepan Kotromanić darovno pismo, poklanjajući Dubrovčavima: Rat, Ston i Prevlaku; pa na kraju iste povelje naglašava: da je istu izdao u četiri primerka i to „dvije latinsci a dvije srpscie". Drugim rečima rečeno, ban bosanski kaže: da je izdao četiri primerka od jedne iste darovnice, od kojih su dve napisane jezikom latinskim, a dve opet jezikom srpskim.
Eto dakle, gde vladar bosanski izrečno priznaje i kaže: da je jezik Bosanaca jezik srpski; a kad se uzme na um, da je to onaj isti jezik, kojim je pisana povelja bana Kulina — onda možemo zaključiti: da je jezik Bosanaca još od Kulina — jezik srpski, i to ovaj isti jezik srpski, kojim su i ostali Srbi izvan granice Bosne govorili.
U toliko nam je dragocenije priznanje baš ovoga bana bosanskog, što je baš i on bio poznat, kao neobično veliki katolik.
Udovica bosanskog bana Vuka Vukčića banica Anka zajedno sa vojvodkinjom Katarinom Sandaljevicom, poslale su god. 1406. svoje blago i dragocenosti Dubrovčanima u ostavinu. Poslanik koji je isto blago nosio, nosio je i njihova popratna pisma. Ta pisma s blagom nosio je u Dubrovnik Ercegovac Pribislav Pohvalić, koji je isto tako doneo i pisma Dubrovčana, kao potvrdu za primljene stvari. Pribislav Pohvalić je po rođenju Hercegovac, a uz to još i katolik, pa evo šta on kaže: „Ja Pribisav Pohvalić daju vsakomu znati, ere doidoh u Dubrovnik poslaniem gospoe banice Anke i gospogije voevodinice Katarine Sandalevice donih, knezu i vlastelem dubrovačcim tri listove ... pisane listom srpskim ... i drugi list, koi za ovimi ide srpski est pisan v lito roštva Hristova tisuščno i četiri sta i šesto lito meseca dekembria dvadeseti dan." Iz ovoga se vidi, da on smatra jezik bosanski za jezik srpski.
Ko si ti da se baš tebi pokaže, uzmi malo enciklopediju i čitaj o bosanskom jeziku pošto si skolovanje i obrazovanje prespav(la)o a nekima se ne može ni pomoći, jbg, takav medicinski karton.
ljutac
tako je bilo i prije petsto godina, 'ja' tj. njegov prađed serb je bio u svojoj jazbini, a 'ona' je išla kod turčina na obuku, ta tradicija se nastavljala sljedećih petsto godina s koljena na koljeno (tačnije zguza na guz) pa je nastala srpska nacija koja je genetski defacto turska.
to je vdljivo i na prvi pogled, serbina plavog nema ni za lijeka ko ni turčina, što je upravo posljedica prethodno navedene petostoljetne tradicije.
paun,ja istoriju ucim iz arhivske gradje a ne bosnjackih encikolpoedija koje su pisali dojucerasnji cobani sa romanije i vlasica po narudzbi alije izetbegovica i bosnjackog instituta.
Ja i ona, svoje cinjenice preuzima od onog srpskog akademika, historicara i smijem slobodno reci idiota, koji govori kako su srbi najstariji narod na svijetu, i kako su srbi sve izmislili.
bosanska crkva nema veze sa bugarskim bogumilima a trazim da mi nadjes bar jedan dokaz iz originlanig domacih izvora da su pripadnici bosanske crkve dualisti.
- zbornik krstjanina
- mletacki zbornik
- batalovo jevandjelje
- cajnicko cetvorojevandjelje
- sreckovicevo jevandjelje