Gledao sam robinju lijepu,
kako pleše po haremu tome,
pa da je plesala i čovjeku slijepu,
on bi je osjetio i urezao u srce svoje.
Zavela je srce moje nježno,
ulila je toplu ljubav u njega.
Opila mi je biće trijezno,
zaljubio sam se, tako mi svega.
I kada je došlo vrijeme da idem,
poljubila mi je usne bolne.
Zamolila je da je povedem,
prije nego zora svane.