KO JE ZAISTA ALIJA IZETBEGOVIC? Autor: Dr. Muhamed Borogova Primjetio sam da ima jos ljudi koji vjeruju da je Alija Izetbegovic naivan i nesposoban za politiku, te da je to osnovni razlog tragedije bosne i Herecgovine. Medjutim, Izetbegovic je veoma sposoban covjek, pogotovo za politiku. Nazlost, on je na drugoj strani. KO JE ZAISTA ALIJA IZETBEGOVIC Ubrzo poslije pogibije Dzemala Bijedica mocni srpski lobby u Bosni i Hercegovini pokusao se obracunati sa Hamdijom Pozdercem. Sadasnji cetnicki vojvoda, a tadasnji profesor Fakulteta politickih nauka Univerziteta u Sarajevu, dr. Vojislav Seselj, je bio pokretac akcije rusenja "Crvenih muslimanskih nacionalista", kako je Seselj nazivao tadasnju "Pozdercevu" garnitutu u BiH vlastima. Medjutim, tada 1979. Hamdija Pozderac se uspio odbraniti, a Seselj je morao napustiti Sarajevo. U proljece 1983. uhapsena je u Sarajevu takozvana "grupa muslimanskih nacionalista". Sudjenje je trajalo cijelo ljeto i kazne su bile drakonske. Medju optuzenima su bili Alija Izetbegovic, Omer Behmen, Hasan Cengic, Edhem Bicakcic, Dzemaludin Latic. Zbunjivala je tada cinjenica da su se u osudi tih "Muslimana" najjace angazovali Hamdija Pozderac i Fuad Muhic, ljudi koji su od Seselja bili okarakterisani kao perjanice muslimanskog nacionalizma i koji su ocigledno bili bosanski patrioti. Oni koji su znali da je Hamdija Pozderac bosanski patriota protumacili su "Sarajevski proces" kao njegovo uklanjanje politickih amatera koji bi mogli pokvariti proces osamostaljivanja Bosne i Hercegovine. Niko tada nije sumnjao, da bi mogli postojati neki Muslimani koji bi htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu i da ih Pozderceva vlast bas zato i sudi. Znalo se da je podjela Bosne i Hercegovine u srpskom interesu i niko nije ni pomislio da bi neki Muslimani, i to vjernici, mogli toliko ici Srbima na ruku. Niko tada nije obratio paznju na cinjenicu da je "Islamska deklaracija" Alije Izetbegovica izdata od Beogradskog izdavaca "Srpska rec", neskrivene cetnicke kuce i da je tada Seselj organizirao peticije da se puste "muslimanski intelektualci". Na Seseljevu inicijativu je i veoma uticajna grupa lijevo orijentisanih evropskih filozofa iz tzv. Korculanske skole stala u zastitu "islamskih intelektualaca". Tek kada je po povratku iz Geneve u jesen 1993., gdje je upravo bio potpisao Tudjman - Milosevicev plan unije "tri Bosne", Alija Izetbegovic izjavio da ce muslimani dobiti drzavu u kojoj ce sacinjavati oko 80% stanovnistva, postalo je jasno o kojoj je drzavi rijec u "Islamskoj deklaraciji". Postalo je jasno da je Alija Izetbegovic oduvijek zelio i radio na podjeli Bosne i Hercegovine. Postalo je jasno i zasto ja Pozderac sudio, a Seselj podrzavao Izetbegovica. Razbijanje Bosne i Hercegovine radi formiranje male "muslimanske" drzavice, tacnije rezervata, je u najboljem velikosrpskom interesu. Da se vratimo "Sarajevskom procesu" iz 1983. U spisima tog sudjenja nalaze se nepobitni dokazi da su Izetbegovica sudili borci za samostalnost BiH ili, kako on kaze, oni koji imaju "uskogruda i lokalisticka gledanja" . Evo citata iz zavrsne rijeci Alije Izetbegovica od 16. avgusta 1983. na "Sarajevskom procesu". Citiram: "Na kraju zelim da kazem da nisam ucinio nikakvu stetu Jugoslaviji. Tu stetu ucinili su oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogruda i lokalisticka gledanja nanijela su vec do sada krupne stete ovoj zemlji. To se dogodilo i u slucaju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti samo ljudi ciji horizonti ne sezu dalje od atara ovog grada. Kada je rijec o Jugoslaviji, mogu samo reci da sam je volio kao sto se voli svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti." - kraj citata. Sjetimo se unitaristicke, tj. velikosrpske terminologije iz onoga vremena, kada se sipalo drvlje i kamanje na "uskogruda lokalisticka gledanja koja ne vide dalje od svoga atara i koja razbijaju Jugoslaviju". Ovakvih unitaristickih parola ne bi se postidio ni Milosevic. Koliko su Alija Izetbegovic i njegova grupa bili znacajni u velikosrpskom projektu postaje jasno kada se sagleda koliko su se akademici Srpske akademine nauka i umetnosti trudili oko Izetbegoviceve grupe dok su ovi bili u zatvoru. Navedimo samo dva primjera te brige za "muslimanske intelektualce", kako ih srpski akademici nazivaju. Primjer 1. U knjizi koju je 1987. izdao Bosanski institut (kasnije Bosnjacki institut) o Sarajevskom procesu (1983.) Aliji Izetbegovicu, Dzemalu Laticu, i ostalima iz njihove grupe, na stranicama 271 i 272 nalazi se cijelo pismo/peticija kojega su clanovi "Srpske Akademije Nauka i Umetnosti" (SANU) uputili Predsjednistvima SFRJ i SRBiH. Pismo (naslovljeno "Predstavka") se sastoji od dvije stranice teksta u kojem Akademici SANU-a traze hitno pomilovanje (oslobadjanje iz zatvora) svih osudjenih na Sarajevskom procesu 1983. Koliko vaznu ulogu u projektu SANU-a ima Izetbegovic i njegova grupa najbolje se vidi iz cinjenice da je na prvom sastanku SANU-a poslije usvajanja "Memoranduma" stavljena na dnevni red "Predstavka" kojom se trazi pustanje iz zatvora Izetbegoviceve grupe.