Izetbegović je i potpisao deklaraciju skupa sa Krajišnikom u kojoj dozvoljava Srbima da odvoje dio BiH prethodno dogovorio i razgraničenje između Srba i Muslimana u BiH sporazum Krajišnik-Izetbegović koji je potpisan između političkih predstavnika Muslimana i Srba potpisali su u Ženevi 16 rujna 1993. evo točke 5. te deklaracije 5. Osnovati radnu grupu za neriješena pitanja teritorijalnog razgraničenja između dvije republike u zamišljenoj Uniji Bosne i Hercegovine, uključujući i područje Brčkog, Bosanske krajine, doline Neretve, istočne Bosne i planine Ozren, a vodeći računa o prirodnom pravu pristupa moru ovih dviju republika. Ovo se dodaje već preuzetim obvezama o traženju trajnog rješenje za upravu nad područjem Sarajevau iduće dvije godine. Nakon pronalaska obostrano prihvatljivoga rješenja teritorijalnog razgraničenja triju republika koje će činiti Uniju, a zavrijeme prve dvije godine postojanja te Unije, mora biti pripremljen i proveden referendum. Od datumu održavanja moraju se složiti sve tri strane, a pitanje građanima svake od republika bit će da li se slažu da i dalje ostanu u Uniji ili je žele napustiti.

VEZANO Sarajevo, 30. decembar, 2007. -- Dogovor između tzv. "velikih muslimana" pod rukovodstvom Alije Izetbegovića sa jedne, i velikosrpskog projekta sa druge strane, se odvijao još tokom 1980-tih godina sa akademicima SANU, ideolozima projekta. Zaslužuju spomen memoari Nedžada Latića, gdje on možda i nehotice baca svjetlo na ulogu Predraga Matvejevića u kreiranju grupe "muslimanskih mučenika" Sarajevskog procesa 1983. U tome su bitnu ulogu imali visoko rangirani intelektualci-agenti, na lokalnom i internacionalnom nivou, poput Predraga Matvejevića – za kojega je Nedžad Latić ispravno napisao da je "i iznad SANU", što pokazuje njegovu povezanost sa internacionalnim krugovima koji bi se okvirno mogli nazvati Britanska obavještajna služba odn. anglocionisti. Razbijanje SFR Jugoslavije je obavljeno prema tom scenariju. Ulogu je dobio i Alija Izetbegović, kojega je 1980-tih podržavao i Adil Zulfikarpašić, agent organizama kojima je pripadao Matvejević. Alija Izetbegović je od Beograda dobio u RBiH svoje suradnike, agente DB-a (zloglasne UDBE) i KOS-a, da se pripremi i 1990-tih izvede u vidu agresije, ratnih zločina, pokolja, genocida nad građanima Republike BiH. Dogovor je postignut okvirno, prije nego što je i jedna granata ispaljena u BiH. Ta garnitura je na vlasti već 17 godina, i ona u BiH odn. Federaciji BiH, ima snažnu, ustrojenu agenturu koja ih čuva na vlasti, u projektu. Jedan od glavnih ciljeva je držati SDA na vrhu bošnjačkog naroda pod kontrolom Bakira Izetbegovića, da se očuva poredak stvoren genocidom, da se očuva Republika srpska i nacistička podjela BiH, u nesagledivom daljnjem etničkom, vjerskom sukobu i disfunkcionalnosti odn. kolaborantskom funkcioniranju vjersko-nacističkih oligarhija iz tri naroda i zatiranju svake normalne, evropske građanske države i društva. U toj su šemi Haris Silajdžić i Mustafa Cerić. Na vrhu operativnog udbaškog sistema je Bakir Izetbegović, koji raspolaže materijalnim sredstvima koja se mjere u milionima dolara (maraka, Eura, svejedno), kao i neprocjenljivim sistemima podrške. Ta struktura nacista, kvazi-muslimana, mafijaša, svoje informacije razmjenjuje sa Britanskom obavještajnom službom odn. anglocionističkim organizmima; sa njima usklađuje lokalne i internacionalne aktivnosti. Sinhrono djeluju u istom projektu. Medijska kontrola naroda je neophodna! U tome segmentu projekta, Fahrudin Radončić i njegova medijska kuća "Avaz" igraju ključnu ulogu. Nije daleko niti Senad Pećanin i njegov magazin "Dani". U projektu je i magazin SAFF, neka vrsta klerikalističko-političkog magazina; najgora kombinacija. SAFF je naizgled "zamijenio" bošnjački magazin "Ljiljan" kada su "Ljiljan" i njegov neformalni sponzor Hasan Čengić, postali nepodobni opisanoj strukturi udbaša i njihovih internacionalnih pokrovitelja. "Ljiljanu" je Fahrudin Radončić ponudio asistenciju, ali je svega nekoliko mjeseci nakon toga, magazin ugasio. Direktora je zaposlio na svojoj TV stanici "Alfa", te ga ubrzo otpustio. Formalno je sada na vrhu te "muslimanske, bošnjačke" političke strukture u vlasti, Haris Silajdžić, u čemu ga podržava i Mustafa Cerić, uz liderski kadar SDA. "Stranka za BiH" je podložna Silajdžiću; igra onako kako on diktira. SDP Zlatka Lagumdžije ima suparnički odnos prema Silajdžiću i njegovoj stranci -- nastoji ih zamijeniti na vlasti. To je pokušano 2006. godine, ali je to propalo; obični glasači SDA i SBiH, kao i tzv. "veliki muslimani" ne vjeruju Lagumdžiji, pa su radije uzeli Silajdžića. To su samo personalna i stranačka nadmetanja, dok je njihov nastup prema velikosrpskom projektu istovjetan -- svi podržavaju Republiku srpsku, bore se protiv Hrvata, pri čemu bi eventualno Hrvatima dali neku Zapadnu Hercegovinu i slično. Iako ovo stanje dominira, sve je to nestabilno jer je narod sve ogorčeniji, sve politički pametniji. Stoga su oni spremni na sve; u čemu imaju usluge svojih internacionalnih partnera. Medij koji kritizira SDA i SBiH je "Slobodna Bosna", ali je to limitirano na korupciju, nemoral, i slične pojave, dok i taj magazin Republiku srpsku brani. Trudi se da u FBiH postavi na vlast SDP odn. Zlatka Lagumdžiju, kao i FTV emisija "60 minuta". Veliko razočarenje Lagumdžije odn. "Slobodne Bosne", je u tome što nisu mogli izvesti prevaru sa Miloradom Dodikom i njegovim SNSD-om, da ga predstave kao socijaldemokratu i tako sebi stvore "prirodnog saveznika i partnera" u varanju Bošnjaka u Federaciji BiH, te formiranju okosnice vlasti SDP-SNSD u dejtonskoj BiH. Dodik je totalno otvoreno pokazao da je samo još jedan od mnogobrojnih četnika – pa je "Slobodna Bosna" provela proteklih godinu-dvije dana u žalopojkama nad tom ispuhanom, propalom podvalom. Ti udbaški organizmi su "bošnjački", tj. nisu standardno srbijanski odn. srpski po predznaku -- nego su PARTNERI četničkom projektu; saveznici. Stoga su četnici i Britanci njima prepustili lokalni obračun sa oponentima. Dakako, oni rade za Republiku srpsku, a jedan od najradikalnijih primjera je sabotiranje naše Tužbu na Svjetskom sudu, kada su Srbiju "skinuli sa udice" tako što su Sakib Softić i ekipa urušavali i urušili Tužbu iznutra. Oni sistematski bacaju sjenu na genocid, te počiniocima genocida "peru ruke", a ujedno nastoje prikriti i svoju kolaboraciju u genocidu i rušenju države Bosne i Hercegovine.

"Afera Agrokomerc" "Afera Agrokomerc" je pokrenuta 1988. kada je ustanovljeno izdavanje velikih iznosa mjenica bez pokrica od strane Agrokomerca iz Velike Kladuse. Cinjenica da je direktora Agrokomerca Fikreta Abdica na tu funkciju doveo Hakija Pozderac iskoristena je od protagonista "antibirokratske revolucije" u BiH da se ukloni Pozderceva garnitura iz rukovodstvu BiH. Poslije "Afere Agrokomerc" stvari su se odvijale veoma brzo. Glatko je pusten Alija Izetbegovic 7 godina prije odsluzenja kazne zatvora. O tome je pricao Adil Zulfikarpasic. Zulfikarpasic svjedoci: "Dva dana po Izetbegovi}evom pustanju iz zatvora on se nasao u Zurichu kod mene. Ja sam znao da su mu prilikom presude 1983. oduzeta i gradjanska prava i da se gradjanska prava ne mogu vratiti bez novoga procesa. Upitao sam Izetbegovica kako je mogao dobiti pasos tako brzo dok mu jos ni gradjanska prava nisu vracena? On je samo odgovorio: "Eto, dali mi." Kada se znaju prilike u tadasnjoj BiH i kada se zna ko je i kome mogao tako izdati pasos SFRJ namece se pitanja: "Ko je Alija Izetbegovic?" Zasto bi velikosrbi olaksavali Izetbegovicu stvaranje "muslimanske stranke"? Nase sumnje se pojacavaju kada se sjetimo Karadziceve izjave pred izbore: "Ako bude izabran Durakovic, bice rat, a ako bude izabran Izetbegovic, dogovoricemo se." Danas poslije Izetbegovi}evih potpisa na sve "mirovne planove" kojima se legalizuju cetnicka osvajanja po Bosni i Hercegovini postaje jasno da je Karadzicu trebao Izetbegovic upravo da bi mogao uspjesnije ratovati, tj. da bi imao nekoga u suprotnom taboru ko ce mu svojim potpisima legalizovati opljackano. Postaje jasna i predizborna hajka na dr. Nijaza Durakovi}a iz partijskih organizacija Saveza komunista iz vecinskih srpskih dijelova Bosanske Krajine. Dakle, po svaku cijenu su se morali ukloniti iz vlasti Bosnjaci koji bi mogli parirati velikosrbima, a dovesti Izetbegovic na celo Muslimana. IZETBEGOVICEVA METODOLOGIJA UNISTENJA REPUBLIKE BiH Izdaja je veoma slozena stvar, a projekat razbijanja BiH se zasniva na izdaji. Svaki izdajnik moze nanijeti ogromnu stetu, a pogotovo ako je na celu drzave. Hajdemo hladno razmisliti o toma zasto u zastiti BiH nije primjenjeno internacionalno pravo, tj. kako je doslo do toga da se ne primjenjuje internacionalni zakon, nego da se o BiH pregovara sa agresorima, te smo tako stradali. Kada su dvije strane u sporu, onda postoje dva nacina rjesavanja toga spora, i to 1. normativno, i 2. dogovorno. Tako je i logicno. Na primjer, ako te neko bez razloga udari, ti ga mozes tuziti, a mozes se sa njima vansudski nagoditi i "mirna Bosna". Potpuno isti pricipi vrijede i u internacionalnom pravu. Kada je izvrsena agresija na BiH, Savjet sigurnosti UN je poceo problem agresije na BiH rjesavati normativno, tj. po internacionalnom zakonu. Rezolucijom, 752 Srbija, CG i JNA su proglaseni agresorima, i 15. aprila 1992. godine je Bush, na osnovu te rezolucije, dao Cetncima ultimatum da "se u roku od 15 dana povuku iz BiH". Tada Izetbegovic hitno odlazi u Skopje na pregovore sa Genralima JNA. Time je Izetbegovic ODUSTAO od NORMATIVNOG rjesavanja Krize u BiH i PRESAO NA DOGOVORNI nacin. Tada svijet, jer se preslo na nagodbu, imenuje Owena i Vancea kao medijatore, tj. posrednike u pregovorima izmedju "zaracenih strana". Posrednici nisu sudije, oni ne donose odluke, njihov zadatak je samo da prouce stavove obje strane i da namirisu gdje bi se pregovraci mogli naci, tj. pod kojim uslovima bi se mogli dogovoriti. Njegova uloga je u sustini ista kao uloga posrednika u prodaji npr. kuce. Dakle, to sto je Owen (a kasnije i ostali posrednici) davao nepovoljne prijedloga po BiH, je samo zato sto je vidio da ce takvi prijedlozi biti potpisani od strane Izetbegovica. Inace, Izetbegovicu je objasnjeno sta je uloga posrednika, tj. da posrednik ne diktira, nego da posrednika smo trazi formulu sa kojom bi se obje strane slozile. U stvarnosti, posrednik moze prijetiti samo agresorskoj strani, jer ako ne uspiju pregovori, dolazi do normativnog kaznjavanja agresora. To je i Christofer jasno rekao, da se moze prijetiti Srbima, a Bosnjacima ne moze. Poznato mi je da su Izetbegovicu mnogi bosanski patioti slali poruke da ne pregovara sa Karadzicem i Bobanom, ali je on govorio, da "mora pregovarati, jer cemo mi biti krivi ako ne pregovaramo". To je velika Izetebgoviceva podvala, jer ne moze zrtva postati krivac samo zato sto nece da se nagodi, nego insistira na normativnom, tj. zakonitom, rjesenju spora. Dakle, posrednici u pregovorima nisu nikada nista odlucivali, oni su samo predlagali, a jedini koji je donosio odluke je bio Izetbegovic koji je svaki prijedlog podjele BiH potpisisvao, mada druga strana nije, i tako se islo sve dalje i dalje u korist razbijaca Bosne. Nazalost, Alija nikada nece odgovarati u Hagu, jer je on odgovoran jedino narodu Bosne i Hercegovine, a narod nije dovoljno politicki zreo da pronikne u izdaju, jer izdaja je veoma slozena stvar, i zato je kazna za izdaju veoma teska u svim civilizovanim drzavama svijeta.

U "Predstavci" SANU-a iz 1986. godine, izmedju ostalog se kaze, citiram: "Ono sto je ucinjeno Sarajevskim procesom ne moze se povuci. Ali, dalje patnje i stradanja Dzemala Latica mogu se odmah prekinuti. Predlazemo vam da aktom o pomilovanju odmah obustavite dalje izdrzavanje kazne i pustite na slobodu Dzemala Latica. Cinjenice koje smo naveli da bismo ilustrovali sudbinu Dzemala Latica bacaju neotklonjivu senku na citav Sarajevski proces i dovode u najozbiljniju sumnju opravdanost i zakonitost kaznjavanje SVIH OKRIVLJENIH. (naglasio autor) Zato vam predlazemo da pomilujete SVE OSUDJENE u Sarajevu i tako omogucite pustanje na slobodu onih koji se jos uvek nalaze na izdrzavanju kazne zatvora." U Beogradu 6. juna 1986. godine Odbor za obranu slobode misli i izrazavanja: akademik Matija Beckovic akademik prof. dr. Dimitrije Bogdanovic dr. Kosta Cavoski Dobrica Cosic prof. dr. Andrija Gams dr Ivan Jankovic prof. dr. Neca Jovanov akademik prof. dr. Mihajlo Markovic akademik Dragoslav Mihajlovic Borislav Mihajlovic - Mihiz akademik prof. dr. Nikola Milosevic Tanasije Mladenovic akademik dr. Gojko Nikolis akademik prof. dr. Predrag Palavestra akademik Mica Popovic akademik prof. dr. Radovan Samardzic akademik Mladen Srbinovic akademik prof. dr. Dragoslav Srejovic akademik prof. dr. Ljubomir Tadic U ime Odbora Ljubomir Tadic Kraj citata. Primjer 2. Sarajevska nedjeljna revija "Ljiljan" 18. maja 1998. intervjuira generala Halida Cengica, zvanog Hadzija, tokom rata glavnog logisticara Armije BiH. Mada je taj sastanak Izetbegoviceve grupe sa Akademiscima SANU tabu tema danas, ipak smo zahvaljujuci nepaznji Halida Cengica saznali da se dogodio, I da se na njemu diskutovalo o podjeli Bosne, 6 godina prije pocetka rata. Cengic na slijedeci nacin opisuje sastanak ostatka Izetbegoviceve grupe sa srpskim akademicima dok je Izetbegovic jos bio u zatvoru. Citiram: Novinar Mustafa Borovic: Dvije godine poslije toga (Izetbegovicevog hapsenja) sreli ste se sa Dobricom Cosicem i drugim akademicima SANU-a. Mozete li nam to poblize objasniti? Ko je sve bio sa vama u grupi? Cengic: U drustvu smo bili ja, Mustafa Spahic, Dzemaludin Latic (vec su bili izasli iz zatvora), gospodja Lejla Aksamija, kcerka gospodina Izetbegovica, i Azijada, supruga Ismeta Kasumagica (koji je jos bio u zatvoru sa Izetbegovicem). Akademik Ljuba Tadic nas je odveo u Beogradu u neki poznati restoran u sumi na Kosutnjaku na rucak, jer tamo sluze janjetinu. Tamo smo ostali i razgovarali oko tri sata. Kasnije smo shvatili da je to bila neka "srpsko-muslimanska Jalta". Borovic: O cemu ste razgovarali? Cengic: O svemu. Moram istaci da su se nasi domacini dobro potrudili. Napravili su takav raspored za stolom da pojedinacno svaki od nas sjedi do jednog od akademika, da moze dobro razgovarati. Ja sam sjedio do dr. Bozidara Jaksica i dr. Kosta Cavoskog. Do Koste je sjedio akademik Tadic, pa do njega Dzemal, pa onda Mustafa, pa akademik Dobrica Cosic, pa Lejla i Azijada. ... Kraj citata. Srpski akademici su poklonili toliku paznju Hadziji Cengicu, hodzi Spahicu, Dzemi Laticu, kojemu su srpske novine objavile prve pjesme da bi ga mogli poturati kao "islamskog intelektualca", te Lejli i Azijadi, samo zato sto su to ljudi odani Izetbegovicu, njihovoj uzdanici u predstojecim dogadjajima. Uostalom, Hadzija je najbolje objasnio smisao prijateljstva SANU-a prema Izetbegovicu I njegovoj grupi, nazivajuci taj sastanak "srpsko-muslimanska Jalta". (Jalta je sinonim za podjelu drzave)

KO JE ZAISTA ALIJA IZETBEGOVIC? Autor: Dr. Muhamed Borogova Primjetio sam da ima jos ljudi koji vjeruju da je Alija Izetbegovic naivan i nesposoban za politiku, te da je to osnovni razlog tragedije bosne i Herecgovine. Medjutim, Izetbegovic je veoma sposoban covjek, pogotovo za politiku. Nazlost, on je na drugoj strani. KO JE ZAISTA ALIJA IZETBEGOVIC Ubrzo poslije pogibije Dzemala Bijedica mocni srpski lobby u Bosni i Hercegovini pokusao se obracunati sa Hamdijom Pozdercem. Sadasnji cetnicki vojvoda, a tadasnji profesor Fakulteta politickih nauka Univerziteta u Sarajevu, dr. Vojislav Seselj, je bio pokretac akcije rusenja "Crvenih muslimanskih nacionalista", kako je Seselj nazivao tadasnju "Pozdercevu" garnitutu u BiH vlastima. Medjutim, tada 1979. Hamdija Pozderac se uspio odbraniti, a Seselj je morao napustiti Sarajevo. U proljece 1983. uhapsena je u Sarajevu takozvana "grupa muslimanskih nacionalista". Sudjenje je trajalo cijelo ljeto i kazne su bile drakonske. Medju optuzenima su bili Alija Izetbegovic, Omer Behmen, Hasan Cengic, Edhem Bicakcic, Dzemaludin Latic. Zbunjivala je tada cinjenica da su se u osudi tih "Muslimana" najjace angazovali Hamdija Pozderac i Fuad Muhic, ljudi koji su od Seselja bili okarakterisani kao perjanice muslimanskog nacionalizma i koji su ocigledno bili bosanski patrioti. Oni koji su znali da je Hamdija Pozderac bosanski patriota protumacili su "Sarajevski proces" kao njegovo uklanjanje politickih amatera koji bi mogli pokvariti proces osamostaljivanja Bosne i Hercegovine. Niko tada nije sumnjao, da bi mogli postojati neki Muslimani koji bi htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu i da ih Pozderceva vlast bas zato i sudi. Znalo se da je podjela Bosne i Hercegovine u srpskom interesu i niko nije ni pomislio da bi neki Muslimani, i to vjernici, mogli toliko ici Srbima na ruku. Niko tada nije obratio paznju na cinjenicu da je "Islamska deklaracija" Alije Izetbegovica izdata od Beogradskog izdavaca "Srpska rec", neskrivene cetnicke kuce i da je tada Seselj organizirao peticije da se puste "muslimanski intelektualci". Na Seseljevu inicijativu je i veoma uticajna grupa lijevo orijentisanih evropskih filozofa iz tzv. Korculanske skole stala u zastitu "islamskih intelektualaca". Tek kada je po povratku iz Geneve u jesen 1993., gdje je upravo bio potpisao Tudjman - Milosevicev plan unije "tri Bosne", Alija Izetbegovic izjavio da ce muslimani dobiti drzavu u kojoj ce sacinjavati oko 80% stanovnistva, postalo je jasno o kojoj je drzavi rijec u "Islamskoj deklaraciji". Postalo je jasno da je Alija Izetbegovic oduvijek zelio i radio na podjeli Bosne i Hercegovine. Postalo je jasno i zasto ja Pozderac sudio, a Seselj podrzavao Izetbegovica. Razbijanje Bosne i Hercegovine radi formiranje male "muslimanske" drzavice, tacnije rezervata, je u najboljem velikosrpskom interesu. Da se vratimo "Sarajevskom procesu" iz 1983. U spisima tog sudjenja nalaze se nepobitni dokazi da su Izetbegovica sudili borci za samostalnost BiH ili, kako on kaze, oni koji imaju "uskogruda i lokalisticka gledanja" . Evo citata iz zavrsne rijeci Alije Izetbegovica od 16. avgusta 1983. na "Sarajevskom procesu". Citiram: "Na kraju zelim da kazem da nisam ucinio nikakvu stetu Jugoslaviji. Tu stetu ucinili su oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogruda i lokalisticka gledanja nanijela su vec do sada krupne stete ovoj zemlji. To se dogodilo i u slucaju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti samo ljudi ciji horizonti ne sezu dalje od atara ovog grada. Kada je rijec o Jugoslaviji, mogu samo reci da sam je volio kao sto se voli svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti." - kraj citata. Sjetimo se unitaristicke, tj. velikosrpske terminologije iz onoga vremena, kada se sipalo drvlje i kamanje na "uskogruda lokalisticka gledanja koja ne vide dalje od svoga atara i koja razbijaju Jugoslaviju". Ovakvih unitaristickih parola ne bi se postidio ni Milosevic. Koliko su Alija Izetbegovic i njegova grupa bili znacajni u velikosrpskom projektu postaje jasno kada se sagleda koliko su se akademici Srpske akademine nauka i umetnosti trudili oko Izetbegoviceve grupe dok su ovi bili u zatvoru. Navedimo samo dva primjera te brige za "muslimanske intelektualce", kako ih srpski akademici nazivaju. Primjer 1. U knjizi koju je 1987. izdao Bosanski institut (kasnije Bosnjacki institut) o Sarajevskom procesu (1983.) Aliji Izetbegovicu, Dzemalu Laticu, i ostalima iz njihove grupe, na stranicama 271 i 272 nalazi se cijelo pismo/peticija kojega su clanovi "Srpske Akademije Nauka i Umetnosti" (SANU) uputili Predsjednistvima SFRJ i SRBiH. Pismo (naslovljeno "Predstavka") se sastoji od dvije stranice teksta u kojem Akademici SANU-a traze hitno pomilovanje (oslobadjanje iz zatvora) svih osudjenih na Sarajevskom procesu 1983. Koliko vaznu ulogu u projektu SANU-a ima Izetbegovic i njegova grupa najbolje se vidi iz cinjenice da je na prvom sastanku SANU-a poslije usvajanja "Memoranduma" stavljena na dnevni red "Predstavka" kojom se trazi pustanje iz zatvora Izetbegoviceve grupe.

Izetbegović je i potpisao deklaraciju skupa sa Krajišnikom u kojoj dozvoljava Srbima da odvoje dio BiH prethodno dogovorio i razgraničenje između Srba i Muslimana u BiH sporazum Krajišnik-Izetbegović koji je potpisan između političkih predstavnika Muslimana i Srba potpisali su u Ženevi 16 rujna 1993. evo točke 5. te deklaracije 5. Osnovati radnu grupu za neriješena pitanja teritorijalnog razgraničenja između dvije republike u zamišljenoj Uniji Bosne i Hercegovine, uključujući i područje Brčkog, Bosanske krajine, doline Neretve, istočne Bosne i planine Ozren, a vodeći računa o prirodnom pravu pristupa moru ovih dviju republika. Ovo se dodaje već preuzetim obvezama o traženju trajnog rješenje za upravu nad područjem Sarajevau iduće dvije godine. Nakon pronalaska obostrano prihvatljivoga rješenja teritorijalnog razgraničenja triju republika koje će činiti Uniju, a zavrijeme prve dvije godine postojanja te Unije, mora biti pripremljen i proveden referendum. Od datumu održavanja moraju se složiti sve tri strane, a pitanje građanima svake od republika bit će da li se slažu da i dalje ostanu u Uniji ili je žele napustiti.

VEZANO Sarajevo, 30. decembar, 2007. -- Dogovor između tzv. "velikih muslimana" pod rukovodstvom Alije Izetbegovića sa jedne, i velikosrpskog projekta sa druge strane, se odvijao još tokom 1980-tih godina sa akademicima SANU, ideolozima projekta. Zaslužuju spomen memoari Nedžada Latića, gdje on možda i nehotice baca svjetlo na ulogu Predraga Matvejevića u kreiranju grupe "muslimanskih mučenika" Sarajevskog procesa 1983. U tome su bitnu ulogu imali visoko rangirani intelektualci-agenti, na lokalnom i internacionalnom nivou, poput Predraga Matvejevića – za kojega je Nedžad Latić ispravno napisao da je "i iznad SANU", što pokazuje njegovu povezanost sa internacionalnim krugovima koji bi se okvirno mogli nazvati Britanska obavještajna služba odn. anglocionisti. Razbijanje SFR Jugoslavije je obavljeno prema tom scenariju. Ulogu je dobio i Alija Izetbegović, kojega je 1980-tih podržavao i Adil Zulfikarpašić, agent organizama kojima je pripadao Matvejević. Alija Izetbegović je od Beograda dobio u RBiH svoje suradnike, agente DB-a (zloglasne UDBE) i KOS-a, da se pripremi i 1990-tih izvede u vidu agresije, ratnih zločina, pokolja, genocida nad građanima Republike BiH. Dogovor je postignut okvirno, prije nego što je i jedna granata ispaljena u BiH. Ta garnitura je na vlasti već 17 godina, i ona u BiH odn. Federaciji BiH, ima snažnu, ustrojenu agenturu koja ih čuva na vlasti, u projektu. Jedan od glavnih ciljeva je držati SDA na vrhu bošnjačkog naroda pod kontrolom Bakira Izetbegovića, da se očuva poredak stvoren genocidom, da se očuva Republika srpska i nacistička podjela BiH, u nesagledivom daljnjem etničkom, vjerskom sukobu i disfunkcionalnosti odn. kolaborantskom funkcioniranju vjersko-nacističkih oligarhija iz tri naroda i zatiranju svake normalne, evropske građanske države i društva. U toj su šemi Haris Silajdžić i Mustafa Cerić. Na vrhu operativnog udbaškog sistema je Bakir Izetbegović, koji raspolaže materijalnim sredstvima koja se mjere u milionima dolara (maraka, Eura, svejedno), kao i neprocjenljivim sistemima podrške. Ta struktura nacista, kvazi-muslimana, mafijaša, svoje informacije razmjenjuje sa Britanskom obavještajnom službom odn. anglocionističkim organizmima; sa njima usklađuje lokalne i internacionalne aktivnosti. Sinhrono djeluju u istom projektu. Medijska kontrola naroda je neophodna! U tome segmentu projekta, Fahrudin Radončić i njegova medijska kuća "Avaz" igraju ključnu ulogu. Nije daleko niti Senad Pećanin i njegov magazin "Dani". U projektu je i magazin SAFF, neka vrsta klerikalističko-političkog magazina; najgora kombinacija. SAFF je naizgled "zamijenio" bošnjački magazin "Ljiljan" kada su "Ljiljan" i njegov neformalni sponzor Hasan Čengić, postali nepodobni opisanoj strukturi udbaša i njihovih internacionalnih pokrovitelja. "Ljiljanu" je Fahrudin Radončić ponudio asistenciju, ali je svega nekoliko mjeseci nakon toga, magazin ugasio. Direktora je zaposlio na svojoj TV stanici "Alfa", te ga ubrzo otpustio. Formalno je sada na vrhu te "muslimanske, bošnjačke" političke strukture u vlasti, Haris Silajdžić, u čemu ga podržava i Mustafa Cerić, uz liderski kadar SDA. "Stranka za BiH" je podložna Silajdžiću; igra onako kako on diktira. SDP Zlatka Lagumdžije ima suparnički odnos prema Silajdžiću i njegovoj stranci -- nastoji ih zamijeniti na vlasti. To je pokušano 2006. godine, ali je to propalo; obični glasači SDA i SBiH, kao i tzv. "veliki muslimani" ne vjeruju Lagumdžiji, pa su radije uzeli Silajdžića. To su samo personalna i stranačka nadmetanja, dok je njihov nastup prema velikosrpskom projektu istovjetan -- svi podržavaju Republiku srpsku, bore se protiv Hrvata, pri čemu bi eventualno Hrvatima dali neku Zapadnu Hercegovinu i slično. Iako ovo stanje dominira, sve je to nestabilno jer je narod sve ogorčeniji, sve politički pametniji. Stoga su oni spremni na sve; u čemu imaju usluge svojih internacionalnih partnera. Medij koji kritizira SDA i SBiH je "Slobodna Bosna", ali je to limitirano na korupciju, nemoral, i slične pojave, dok i taj magazin Republiku srpsku brani. Trudi se da u FBiH postavi na vlast SDP odn. Zlatka Lagumdžiju, kao i FTV emisija "60 minuta". Veliko razočarenje Lagumdžije odn. "Slobodne Bosne", je u tome što nisu mogli izvesti prevaru sa Miloradom Dodikom i njegovim SNSD-om, da ga predstave kao socijaldemokratu i tako sebi stvore "prirodnog saveznika i partnera" u varanju Bošnjaka u Federaciji BiH, te formiranju okosnice vlasti SDP-SNSD u dejtonskoj BiH. Dodik je totalno otvoreno pokazao da je samo još jedan od mnogobrojnih četnika – pa je "Slobodna Bosna" provela proteklih godinu-dvije dana u žalopojkama nad tom ispuhanom, propalom podvalom. Ti udbaški organizmi su "bošnjački", tj. nisu standardno srbijanski odn. srpski po predznaku -- nego su PARTNERI četničkom projektu; saveznici. Stoga su četnici i Britanci njima prepustili lokalni obračun sa oponentima. Dakako, oni rade za Republiku srpsku, a jedan od najradikalnijih primjera je sabotiranje naše Tužbu na Svjetskom sudu, kada su Srbiju "skinuli sa udice" tako što su Sakib Softić i ekipa urušavali i urušili Tužbu iznutra. Oni sistematski bacaju sjenu na genocid, te počiniocima genocida "peru ruke", a ujedno nastoje prikriti i svoju kolaboraciju u genocidu i rušenju države Bosne i Hercegovine.

"Afera Agrokomerc" "Afera Agrokomerc" je pokrenuta 1988. kada je ustanovljeno izdavanje velikih iznosa mjenica bez pokrica od strane Agrokomerca iz Velike Kladuse. Cinjenica da je direktora Agrokomerca Fikreta Abdica na tu funkciju doveo Hakija Pozderac iskoristena je od protagonista "antibirokratske revolucije" u BiH da se ukloni Pozderceva garnitura iz rukovodstvu BiH. Poslije "Afere Agrokomerc" stvari su se odvijale veoma brzo. Glatko je pusten Alija Izetbegovic 7 godina prije odsluzenja kazne zatvora. O tome je pricao Adil Zulfikarpasic. Zulfikarpasic svjedoci: "Dva dana po Izetbegovi}evom pustanju iz zatvora on se nasao u Zurichu kod mene. Ja sam znao da su mu prilikom presude 1983. oduzeta i gradjanska prava i da se gradjanska prava ne mogu vratiti bez novoga procesa. Upitao sam Izetbegovica kako je mogao dobiti pasos tako brzo dok mu jos ni gradjanska prava nisu vracena? On je samo odgovorio: "Eto, dali mi." Kada se znaju prilike u tadasnjoj BiH i kada se zna ko je i kome mogao tako izdati pasos SFRJ namece se pitanja: "Ko je Alija Izetbegovic?" Zasto bi velikosrbi olaksavali Izetbegovicu stvaranje "muslimanske stranke"? Nase sumnje se pojacavaju kada se sjetimo Karadziceve izjave pred izbore: "Ako bude izabran Durakovic, bice rat, a ako bude izabran Izetbegovic, dogovoricemo se." Danas poslije Izetbegovi}evih potpisa na sve "mirovne planove" kojima se legalizuju cetnicka osvajanja po Bosni i Hercegovini postaje jasno da je Karadzicu trebao Izetbegovic upravo da bi mogao uspjesnije ratovati, tj. da bi imao nekoga u suprotnom taboru ko ce mu svojim potpisima legalizovati opljackano. Postaje jasna i predizborna hajka na dr. Nijaza Durakovi}a iz partijskih organizacija Saveza komunista iz vecinskih srpskih dijelova Bosanske Krajine. Dakle, po svaku cijenu su se morali ukloniti iz vlasti Bosnjaci koji bi mogli parirati velikosrbima, a dovesti Izetbegovic na celo Muslimana. IZETBEGOVICEVA METODOLOGIJA UNISTENJA REPUBLIKE BiH Izdaja je veoma slozena stvar, a projekat razbijanja BiH se zasniva na izdaji. Svaki izdajnik moze nanijeti ogromnu stetu, a pogotovo ako je na celu drzave. Hajdemo hladno razmisliti o toma zasto u zastiti BiH nije primjenjeno internacionalno pravo, tj. kako je doslo do toga da se ne primjenjuje internacionalni zakon, nego da se o BiH pregovara sa agresorima, te smo tako stradali. Kada su dvije strane u sporu, onda postoje dva nacina rjesavanja toga spora, i to 1. normativno, i 2. dogovorno. Tako je i logicno. Na primjer, ako te neko bez razloga udari, ti ga mozes tuziti, a mozes se sa njima vansudski nagoditi i "mirna Bosna". Potpuno isti pricipi vrijede i u internacionalnom pravu. Kada je izvrsena agresija na BiH, Savjet sigurnosti UN je poceo problem agresije na BiH rjesavati normativno, tj. po internacionalnom zakonu. Rezolucijom, 752 Srbija, CG i JNA su proglaseni agresorima, i 15. aprila 1992. godine je Bush, na osnovu te rezolucije, dao Cetncima ultimatum da "se u roku od 15 dana povuku iz BiH". Tada Izetbegovic hitno odlazi u Skopje na pregovore sa Genralima JNA. Time je Izetbegovic ODUSTAO od NORMATIVNOG rjesavanja Krize u BiH i PRESAO NA DOGOVORNI nacin. Tada svijet, jer se preslo na nagodbu, imenuje Owena i Vancea kao medijatore, tj. posrednike u pregovorima izmedju "zaracenih strana". Posrednici nisu sudije, oni ne donose odluke, njihov zadatak je samo da prouce stavove obje strane i da namirisu gdje bi se pregovraci mogli naci, tj. pod kojim uslovima bi se mogli dogovoriti. Njegova uloga je u sustini ista kao uloga posrednika u prodaji npr. kuce. Dakle, to sto je Owen (a kasnije i ostali posrednici) davao nepovoljne prijedloga po BiH, je samo zato sto je vidio da ce takvi prijedlozi biti potpisani od strane Izetbegovica. Inace, Izetbegovicu je objasnjeno sta je uloga posrednika, tj. da posrednik ne diktira, nego da posrednika smo trazi formulu sa kojom bi se obje strane slozile. U stvarnosti, posrednik moze prijetiti samo agresorskoj strani, jer ako ne uspiju pregovori, dolazi do normativnog kaznjavanja agresora. To je i Christofer jasno rekao, da se moze prijetiti Srbima, a Bosnjacima ne moze. Poznato mi je da su Izetbegovicu mnogi bosanski patioti slali poruke da ne pregovara sa Karadzicem i Bobanom, ali je on govorio, da "mora pregovarati, jer cemo mi biti krivi ako ne pregovaramo". To je velika Izetebgoviceva podvala, jer ne moze zrtva postati krivac samo zato sto nece da se nagodi, nego insistira na normativnom, tj. zakonitom, rjesenju spora. Dakle, posrednici u pregovorima nisu nikada nista odlucivali, oni su samo predlagali, a jedini koji je donosio odluke je bio Izetbegovic koji je svaki prijedlog podjele BiH potpisisvao, mada druga strana nije, i tako se islo sve dalje i dalje u korist razbijaca Bosne. Nazalost, Alija nikada nece odgovarati u Hagu, jer je on odgovoran jedino narodu Bosne i Hercegovine, a narod nije dovoljno politicki zreo da pronikne u izdaju, jer izdaja je veoma slozena stvar, i zato je kazna za izdaju veoma teska u svim civilizovanim drzavama svijeta.

U "Predstavci" SANU-a iz 1986. godine, izmedju ostalog se kaze, citiram: "Ono sto je ucinjeno Sarajevskim procesom ne moze se povuci. Ali, dalje patnje i stradanja Dzemala Latica mogu se odmah prekinuti. Predlazemo vam da aktom o pomilovanju odmah obustavite dalje izdrzavanje kazne i pustite na slobodu Dzemala Latica. Cinjenice koje smo naveli da bismo ilustrovali sudbinu Dzemala Latica bacaju neotklonjivu senku na citav Sarajevski proces i dovode u najozbiljniju sumnju opravdanost i zakonitost kaznjavanje SVIH OKRIVLJENIH. (naglasio autor) Zato vam predlazemo da pomilujete SVE OSUDJENE u Sarajevu i tako omogucite pustanje na slobodu onih koji se jos uvek nalaze na izdrzavanju kazne zatvora." U Beogradu 6. juna 1986. godine Odbor za obranu slobode misli i izrazavanja: akademik Matija Beckovic akademik prof. dr. Dimitrije Bogdanovic dr. Kosta Cavoski Dobrica Cosic prof. dr. Andrija Gams dr Ivan Jankovic prof. dr. Neca Jovanov akademik prof. dr. Mihajlo Markovic akademik Dragoslav Mihajlovic Borislav Mihajlovic - Mihiz akademik prof. dr. Nikola Milosevic Tanasije Mladenovic akademik dr. Gojko Nikolis akademik prof. dr. Predrag Palavestra akademik Mica Popovic akademik prof. dr. Radovan Samardzic akademik Mladen Srbinovic akademik prof. dr. Dragoslav Srejovic akademik prof. dr. Ljubomir Tadic U ime Odbora Ljubomir Tadic Kraj citata. Primjer 2. Sarajevska nedjeljna revija "Ljiljan" 18. maja 1998. intervjuira generala Halida Cengica, zvanog Hadzija, tokom rata glavnog logisticara Armije BiH. Mada je taj sastanak Izetbegoviceve grupe sa Akademiscima SANU tabu tema danas, ipak smo zahvaljujuci nepaznji Halida Cengica saznali da se dogodio, I da se na njemu diskutovalo o podjeli Bosne, 6 godina prije pocetka rata. Cengic na slijedeci nacin opisuje sastanak ostatka Izetbegoviceve grupe sa srpskim akademicima dok je Izetbegovic jos bio u zatvoru. Citiram: Novinar Mustafa Borovic: Dvije godine poslije toga (Izetbegovicevog hapsenja) sreli ste se sa Dobricom Cosicem i drugim akademicima SANU-a. Mozete li nam to poblize objasniti? Ko je sve bio sa vama u grupi? Cengic: U drustvu smo bili ja, Mustafa Spahic, Dzemaludin Latic (vec su bili izasli iz zatvora), gospodja Lejla Aksamija, kcerka gospodina Izetbegovica, i Azijada, supruga Ismeta Kasumagica (koji je jos bio u zatvoru sa Izetbegovicem). Akademik Ljuba Tadic nas je odveo u Beogradu u neki poznati restoran u sumi na Kosutnjaku na rucak, jer tamo sluze janjetinu. Tamo smo ostali i razgovarali oko tri sata. Kasnije smo shvatili da je to bila neka "srpsko-muslimanska Jalta". Borovic: O cemu ste razgovarali? Cengic: O svemu. Moram istaci da su se nasi domacini dobro potrudili. Napravili su takav raspored za stolom da pojedinacno svaki od nas sjedi do jednog od akademika, da moze dobro razgovarati. Ja sam sjedio do dr. Bozidara Jaksica i dr. Kosta Cavoskog. Do Koste je sjedio akademik Tadic, pa do njega Dzemal, pa onda Mustafa, pa akademik Dobrica Cosic, pa Lejla i Azijada. ... Kraj citata. Srpski akademici su poklonili toliku paznju Hadziji Cengicu, hodzi Spahicu, Dzemi Laticu, kojemu su srpske novine objavile prve pjesme da bi ga mogli poturati kao "islamskog intelektualca", te Lejli i Azijadi, samo zato sto su to ljudi odani Izetbegovicu, njihovoj uzdanici u predstojecim dogadjajima. Uostalom, Hadzija je najbolje objasnio smisao prijateljstva SANU-a prema Izetbegovicu I njegovoj grupi, nazivajuci taj sastanak "srpsko-muslimanska Jalta". (Jalta je sinonim za podjelu drzave)

KO JE ZAISTA ALIJA IZETBEGOVIC? Autor: Dr. Muhamed Borogova Primjetio sam da ima jos ljudi koji vjeruju da je Alija Izetbegovic naivan i nesposoban za politiku, te da je to osnovni razlog tragedije bosne i Herecgovine. Medjutim, Izetbegovic je veoma sposoban covjek, pogotovo za politiku. Nazlost, on je na drugoj strani. KO JE ZAISTA ALIJA IZETBEGOVIC Ubrzo poslije pogibije Dzemala Bijedica mocni srpski lobby u Bosni i Hercegovini pokusao se obracunati sa Hamdijom Pozdercem. Sadasnji cetnicki vojvoda, a tadasnji profesor Fakulteta politickih nauka Univerziteta u Sarajevu, dr. Vojislav Seselj, je bio pokretac akcije rusenja "Crvenih muslimanskih nacionalista", kako je Seselj nazivao tadasnju "Pozdercevu" garnitutu u BiH vlastima. Medjutim, tada 1979. Hamdija Pozderac se uspio odbraniti, a Seselj je morao napustiti Sarajevo. U proljece 1983. uhapsena je u Sarajevu takozvana "grupa muslimanskih nacionalista". Sudjenje je trajalo cijelo ljeto i kazne su bile drakonske. Medju optuzenima su bili Alija Izetbegovic, Omer Behmen, Hasan Cengic, Edhem Bicakcic, Dzemaludin Latic. Zbunjivala je tada cinjenica da su se u osudi tih "Muslimana" najjace angazovali Hamdija Pozderac i Fuad Muhic, ljudi koji su od Seselja bili okarakterisani kao perjanice muslimanskog nacionalizma i koji su ocigledno bili bosanski patrioti. Oni koji su znali da je Hamdija Pozderac bosanski patriota protumacili su "Sarajevski proces" kao njegovo uklanjanje politickih amatera koji bi mogli pokvariti proces osamostaljivanja Bosne i Hercegovine. Niko tada nije sumnjao, da bi mogli postojati neki Muslimani koji bi htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu i da ih Pozderceva vlast bas zato i sudi. Znalo se da je podjela Bosne i Hercegovine u srpskom interesu i niko nije ni pomislio da bi neki Muslimani, i to vjernici, mogli toliko ici Srbima na ruku. Niko tada nije obratio paznju na cinjenicu da je "Islamska deklaracija" Alije Izetbegovica izdata od Beogradskog izdavaca "Srpska rec", neskrivene cetnicke kuce i da je tada Seselj organizirao peticije da se puste "muslimanski intelektualci". Na Seseljevu inicijativu je i veoma uticajna grupa lijevo orijentisanih evropskih filozofa iz tzv. Korculanske skole stala u zastitu "islamskih intelektualaca". Tek kada je po povratku iz Geneve u jesen 1993., gdje je upravo bio potpisao Tudjman - Milosevicev plan unije "tri Bosne", Alija Izetbegovic izjavio da ce muslimani dobiti drzavu u kojoj ce sacinjavati oko 80% stanovnistva, postalo je jasno o kojoj je drzavi rijec u "Islamskoj deklaraciji". Postalo je jasno da je Alija Izetbegovic oduvijek zelio i radio na podjeli Bosne i Hercegovine. Postalo je jasno i zasto ja Pozderac sudio, a Seselj podrzavao Izetbegovica. Razbijanje Bosne i Hercegovine radi formiranje male "muslimanske" drzavice, tacnije rezervata, je u najboljem velikosrpskom interesu. Da se vratimo "Sarajevskom procesu" iz 1983. U spisima tog sudjenja nalaze se nepobitni dokazi da su Izetbegovica sudili borci za samostalnost BiH ili, kako on kaze, oni koji imaju "uskogruda i lokalisticka gledanja" . Evo citata iz zavrsne rijeci Alije Izetbegovica od 16. avgusta 1983. na "Sarajevskom procesu". Citiram: "Na kraju zelim da kazem da nisam ucinio nikakvu stetu Jugoslaviji. Tu stetu ucinili su oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogruda i lokalisticka gledanja nanijela su vec do sada krupne stete ovoj zemlji. To se dogodilo i u slucaju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti samo ljudi ciji horizonti ne sezu dalje od atara ovog grada. Kada je rijec o Jugoslaviji, mogu samo reci da sam je volio kao sto se voli svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti." - kraj citata. Sjetimo se unitaristicke, tj. velikosrpske terminologije iz onoga vremena, kada se sipalo drvlje i kamanje na "uskogruda lokalisticka gledanja koja ne vide dalje od svoga atara i koja razbijaju Jugoslaviju". Ovakvih unitaristickih parola ne bi se postidio ni Milosevic. Koliko su Alija Izetbegovic i njegova grupa bili znacajni u velikosrpskom projektu postaje jasno kada se sagleda koliko su se akademici Srpske akademine nauka i umetnosti trudili oko Izetbegoviceve grupe dok su ovi bili u zatvoru. Navedimo samo dva primjera te brige za "muslimanske intelektualce", kako ih srpski akademici nazivaju. Primjer 1. U knjizi koju je 1987. izdao Bosanski institut (kasnije Bosnjacki institut) o Sarajevskom procesu (1983.) Aliji Izetbegovicu, Dzemalu Laticu, i ostalima iz njihove grupe, na stranicama 271 i 272 nalazi se cijelo pismo/peticija kojega su clanovi "Srpske Akademije Nauka i Umetnosti" (SANU) uputili Predsjednistvima SFRJ i SRBiH. Pismo (naslovljeno "Predstavka") se sastoji od dvije stranice teksta u kojem Akademici SANU-a traze hitno pomilovanje (oslobadjanje iz zatvora) svih osudjenih na Sarajevskom procesu 1983. Koliko vaznu ulogu u projektu SANU-a ima Izetbegovic i njegova grupa najbolje se vidi iz cinjenice da je na prvom sastanku SANU-a poslije usvajanja "Memoranduma" stavljena na dnevni red "Predstavka" kojom se trazi pustanje iz zatvora Izetbegoviceve grupe.