Svakako da se sa nostalgijom prisjecamo onih davnih i lijepih vremena. Bili smo priznata zemlja, jaka, obrazovana, u sportu smo bili na vrhu, narod nije bio gladan, nije ga bilo strah hodati, nisi morao zakljucavati vrata, bili smo slobodni da putujemo svijetom, i bilo gdje da dodjemo svi su nas primali rasirenih ruku jer svi su culi za Tita i Jugoslaviju. Jeste isli smo na more skoro svake godine preko sindikata, imali placen godisnji, bili socijalno osigurani. A sta danas imamo konkretno u bih? preko 500 hiljada nezaposlenih oni koji rade, rade ko robovi za crkavicu bez osiguranja, ulicom te strah proci od pljackasa, imas blindirana vrata na stanu, narkomana i olosi na svakom cosku, kradu od starica, omladine, vrse oruzana pljacke, ubijaju , pucaju, a ako se razbolis e onda je druga prica. ako imas (a vecina nema) para za lijekove, moli se bogu ili zamoli da se obavi akcija da se skupe pare da se spasi zivot, a plus imamo najmanje 20 hiljada cuka na ulicama. I sta je bilo bolje?