Prosječan Jugosloven je ustajao u 6 sati, dizao kredit za Fiću, a na more išao preko sindikata
"Mi se nismo držali nekih političkih godina, jer je ovo izložba koja govori o privatnom životu. Nema nikakvog dodira sa politikom ili sa tadašnjom ideologijom, bavimo se fenomenima svakodnevnog života, kao što su muzika, sport, prehrana, objašnjavamo šta je to što je jedan Jugosloven jeo i šta je pio, šta ga je činilo sretnim, kako i zbog čega je tugovao, šta je gledao na televiziji, koje su to bile emisije“, kaže jedan od autora izložbe Uroš Radulović.
U izradi ove izložbe, kako kaže Radulović, učestvovalo je više od 150 autora i saradnika, među kojima su i oni koji su sakupljali arhivsku građu, zatim oni koji su pisali tekstove i donatori od kojih su prikupljeni izloženi eksponati.
Na ideju za ovakvu postavku tim autora je došao tako što je razmatrao probleme ljudi koji žive u regionu na kojem se prostirala nekadašnja država, odnosno njihov žal za prošlim vremenima.
"Razmišljali smo o tome kako ljudi uvijek pričaju da su teška vremena i kako nikada nisu bila teža i to je specifično za teritoriju Balkana. Ovdje ljudi uvijek kukaju na specifičan način i krenuli smo to da razmatramo i shvatili da u svakom periodu ima i neka ljepša strana. Mi se bavimo razmatranjem te ljepše strane svakodnevnog života u SFRJ“, objasnio je Radulović.
Objašnjavajući pojam "međunarodna“ u naslovu izložbe, Radulović je rekao da su "izložbu nazvali međunarodnom zato što je to izložba o životu ljudi koji su živjeli u nekadašnjoj Jugoslaviji, a sada je to nekoliko različitih država, u pitanju je život ljudi, koji geografski žive na teritoriji od Slovenije do Makedonije i od Srbije do Crne Gore“.
Od samoposluge do kina
Izložba "Živeo život“ podijeljena je u devet tematskih cjelina i to: Samoposluga, Brzine idu u H, Čitaonica, Viršle iz crvenog kioska, Moda, Ponovo radi bioskop, Na njih smo bili ponosni, Od Vardara pa do Triglava, Čulna izložba.
Posjetioci mogu da uživaju u nekadašnjim samoposlugama, kao i da probaju obuću i odjeću iz tog perioda, zatim da prelistaju tadašnju štampu, kao što je Start, Borba ili Politikin zabavnik. Uz pomoć nove tehnologije omogućena je vožnja gradovima nekadašnje SFRJ "tristaćem", jednim od najpopularnijih automobila tadašnjeg vremena.
U okviru programa Ponovo radi bioskop moguće je uživati u ex YU reklamama, određenim sportskim događajima i popularnim kvizovima, na drvenim stolicama iz 1955. godine.
Jedan dio izložbe posvećen je i košarkašima koji su tih godina osvajali srebrene i zlatne medalje i nalazili se u svjetskom vrhu ovog sporta.
Takođe, posetioci na crvenom PKB-ovom kiosku mogu kupiti viršle, na plavoj trafici Štampe mogu kupiti dnevne novine i duhan, a kod Lutrije mogu se upoznati sa dnevnom ponudom lozova i sportske prognoze.
Početak dana uz "Pitralon" i toplo mlijeko
Kako navode organizatori, “Običan čovjek je ustajao u 6 sati, prao zube domaćom pastom, koristio 'Pitralon' losion, a stan mu je mirisao na toplo mlijeko". Taj "običan čovjek” je vozio svog novog Fiću, čitao je Start magazin, slušao je Ivu Robića i Siluete. Išao je u Trst da kupi ono što nije mogao u domaćim robnim kućama, kampovao je sa društvom – bez para, radovao se državnim praznicima...“.
Branislav koji više ne živi ovdje, kako kaže, došao je na izložbu kako bi se prisjetio starih vremena.
"Sjećam se starih dana, prošlih vremena. Čini mi se da su to bila najljepša vremena. Sportski događaji su ono što me najviše podsjeća na staru Jugoslaviju“, kaže Branislav.
Na jednoj od pisanih poruka koje se mogu vidjeti na izložbi piše: "Prosječan Jugosloven imao je bračnu drugaricu. Djeca su mu prvo bila pioniri, a poslije su pratila italijansku modu, vozila vespe i prigrlila rock and roll. Ozbiljan prosječan Jugosloven čitao je novine svakog jutra, a uveče gledao Dnevnik u kombinovanoj sobi. Na poslu je imao radničku menzu ili bonove za topli obrok. Prve kredite je podizao za Fiću, a na more je išao preko sindikata. Pratio je sport i vatreno navijao za svoj tim, a plakao kada 'Plavi' osvoje zlato.“
Uroš Radulović život prosječnih Jugoslovena doživljava "ušuškanim“:
"Prosečan Jugosloven je živio nekako ušuškano. Ja bih rekao da je imao manje izbora, a samim tim i manje briga. Život je bio jednostavniji nego danas, definitivno. Moguće da je zbog manje izbora, život prosječnih Jugoslovena bio opušteniji“, kaže on.
Kao primjere za ovo svoje razmišljanje, Radulović je naveo čuvenog "tristaća" i crveni PKB-ov kiosk.
"Tristać na izložbi je iz 1973. godine, te godine ne vjerujem da je bilo moguće kupiti više od 30, 40 modela, ako je i toliko bilo moguće, a sada samo jedan proizvođač, odnosno marka vozila ima 30 automobila u svojoj ponudi“, objasnio je Radulović i dodao: "Mi smo stavili crveni kiosk na izložbu koji je preteča lanaca fast foodova. PKB je u Beogradu imao veliki broj tih kiosaka u kojima su se prodavale viršle, jogurt i pecivo. Tada je ponuda hrane bila svedena na par artikala, danas fast foodovi imaju dvadeset, nekada trideset artikala u ponudi.“
Izložba ide i u druge gradove
Sa izložbom "Živio život“ Beograđani su već imali priliku da se susretnu u junu i julu ove godine. Nešto dopunjena i uvećana, ponovo im je na raspolaganju do kraja februara.
U međuvremenu, Svjetsko prvenstvo u košarci, koje je održano ove godine u Ljubljani, u Sloveniji, ugostilo je izložbu do decembra.
Kako nam je rekao Uroš Radulović za sada je sigurno da će u maju i junu stanovnici Novog Sada moći da se upoznaju sa životom prosječnog Jugoslovena na ovaj način, a zatim su u planu i druga putovanja po regionu, za koja još uvijek ništa nije sigurno.
Razgovor Scholza i Putina se nije dopao Zelenskom: "To je otvaranje pandorine kutije"
