Treba pozvati 150 hiljada Srba i 50 tisuća Hrvata da se odmah počnu vraćati u Sarajevo. Iz Telekoma i ostalih državnih kompanija odmah otpustiti sve koji su primljeni od rata naovamo i zaposliti povratnike Srbe i Hrvate. Srušiti odmah novoizgrađene džamije i bespravno sagrađene stambene objekte i na tim lokacijama izgraditi stanove za povratnike Srbe i Hrvate. Na Kazanima i ispred kasarne Viktor Bubanj podići monumentalni spomenik nevinim srpskim žrtvama. Ukloniti odmah spomenik ubijenoj djeci Sarajeva u velikom parku. Vratiti odmah prijeratna imena ulicama koje su se zvale po srpskim junacima i herojima. Ulicu Nusreta Šišića Dede ponovo nazvati ulicom Vojislava Kecmanovića Đede koji je bio prvi predsjednik ZAVNOBiH-a. Pored Mirze i Davora u parku ispred FIS-a postaviti i Žarka Varajića jer je on za Bosninu titulu prvaka Evrope zaslužniji od Mirze. Sarajevo proglasiti distriktom. Mogu još nabrajati, ali ovo je za sada moj skromni prilog borbi protiv "došlja".
Može i bez proglašenja Sarajeva distriktom. Evo vako: Vratiti Srbima sve što su izgubili za zelenim stolom u Daytonu, tj. Grbavicu sa Vracama, Ilidžu, Hadžiće, Ilijaš i Vogošću. Bošnjaci bi odmah prodali svoje stanove u tim naseljima i općinama, a Srbi bi se ponovo naselili. Vjerovatno bi došli i novi Srbi iz nekih nerazvijenih krajeva RS-a ili Srbije. Ti dijelovi Sarajeva bi postali novi glavni grad Republike Srpske. Razvila bi se ubrzo konkurencija između dva grada koji će biti ljepši, čišći, razvijeniji i sa više parkinga To bi natjeralo i "došlje" da se civiliziraju ili odu u Australiju, Ameriku i sl. i tamo provode svoj primitivizama do mile volje.