Postoje kodeksi poslovnog oblačenja, što znači kako god ti neka vjera ili pripadnost (rokeri, hiphoperi itd.), nalagala da se oblačiš, moraš se voditi načelima kodeksa oblačenja. Ako je ovoj sud presudio da može nositi, onda može i neki panker sa onim frizom ili tamo nekakvim kačketima, kaubojskim šeširima itd., isto tužiti poslodavca jer ga "diskriminiše". Smiješno je također da poslodavac nije imao ništa protiv vjere islama, nego protiv oblačenja koje se kosi sa kodeksom poslovnog oblaćenja, tako da je besmislena presuda "vjerske diskriminacije", ona je i dalje mogla biti muslimanka bez maHrame i biti na poslu, vjeru ostavi za kuću i po polju, a ne po poslu mješati.
A ne dragi moj, Islam nijje samo religija i vjera u boga za između svoja četri zida, već je to čitav način života.
Postoje mnoge religije i razne pripadnosti koje također doživljavaju kao način života, i šta?
Prikaži sve komentare (168)