Ja podrzavam sve performanse, Twitter i Facebook akcije, masovna okupljanja, organizovana i spontana, javne govore, protestne setnje, parade, vojne i pederske, krda ljudi na ulicama.
Osjecam se kao kod kuce kad sam u masi, u gomili koja negdje srlja i galami, u tihim povorkama, kad lezim, sjedim i skacem pred skupstinom, u navijackim grupama, uz pjesmu, skandiranje, "uraaa", "buuuu", "zivio govornik", kad svi mislimo kao jedan cak i kad niko nista ne misli.
Samo da sam u Beogradu, pridruzio bih se ovom Dusanu koji je pao sa Marsa.
Vlado, ja sam gledao na televiziji snimak kada jedan zarobljeni musliman iz Srebrenice doziva svog sina da se preda "Skorpionima" i zalio sam tog covjeka i njegovog sina kao da su mi rod rodjeni. Mogao sam da se poistovjetim. Da zamislim da mene moj otac tako doziva, ponizen i preplasen i da ne sluti kakva ga sudbina ceka.
I nisam ih zalio zato sto su muslimani, ili neke druge zato sto su Srbi ili Hrvati, nego zato sto mi je nepodnosljivo ponizavanje ljudi, izgubljeno ljudsko dostojanstvo, strah u ocima ljudi.
Zar ja moram da legnem na trotoar da bih to pokazao i odao im pocast?
Zbog jedne "lijepe geste"?
Zar svaka emocija mora da bude javna? Zabiljezena okom kamere i fotoaparata?
Neka na trotoaru lezi novinar Glasa Amerike. Njemu i jeste mjesto na trotoaru, kad vec nije iza resetaka.
Vlado, pozdrav i tebi. Ne vjerujem da si zlonamjeran, ali si rekao neke neistine. Niko u Srbiji, a pogotovo ne sluzbena vlast, ne negira zlocin u Srebrenici. Za mnoge u Srbiji je sporan termin "genocid", broj zrtava (sto je uvijek slucaj ne samo kod nas nego u citavom svijetu), a oni najgori ga opravdavaju muslimanskim zlocinima u okolini Bratunca.
To je realno stanje stvari bez bilo kakvog uljepsavanja.
Predsjednik Republike Srbije Boris Tadic je odao pocast zrtvama u Srebrenici. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je odao pocast zrtvama u Srebrenici.
I uporedjivanje logora Jasenovac sa bilo kojim zlocinom u ovom zadnjem ratu je neumjesno. Ne samo zbog nacina na koji su ljudi tamo ubijani, zbog broja ljudi koji su ubijeni, nego i zbog direktne i otvorene namjere ustaskih vlasti. Neumjesno je cak i njemacki logor Ausvic porediti sa Jasenovcem, jer svi oni koji su ubijeni maljevima, sjekirama, nozevima i drugim raznim ustaskim izumima i mucenjima, sigurno bi radije izabrali smrt u gasnoj komori. To bi im bila milost od Boga.