Moj drug iz djetinjstva. Veliki čovjek. Sav rat bio i ostao u Sarajevu. Otac mu je veličina. Na Vratniku rođeni i skoro odrasli, prava SA raja. Kad god se sretnemo uvijek nasmijan i pun pozitivne energije. Odgovorno tvrdim da je pošten, vrijedan, i da osim fudbala ima školu na kojoj bi mu mnogi pozavidjeli, jer rijetko koji fudbaler ima zvanje farmaceutskog tehničara, ako me sjećanje dobro služi. Ima divnu djecu, i nadam se da će sin biti pulen Željezničara. Patriota i gradsko dijete. Svi koji mu nađu manu ili su iz drugog grada, ili su fanovi Sarajeva. Hadis je danas ispunjen i sretan čovjek koji je to postigao svojim trudom. Niste za njega čuli, jer nije tip koji se samopromoviše kao mnogi i nema svoj pr tim. Njemu to i nije potrebno, on nije gladan slave, niti love. Kad čovjek postigne što je on sa svojih 38 godina, to je za svaku pohvalu, posebno kad znamo da je to uspio vjerom i velikim zalaganjem. On je srce ovog grada. Želim mu sreću u menadžerskim vodama. Papci oladite!