Naser Orić ...Ima li razlike izmedju onoga sto ste vidjeli u dokumentima o kojima govorite i onoga sto su vam vasi haski sustanari, Srbi s kojima ste u zatvoru kontaktirali, ispricali? - Ima, kako nema. Dokumenti su mila majka sta su mi ispricali neki od njih, posebno Miroslav Deronjic. On je bio direktno na vezi s Karadzicem od 1992. godine i ispricao mi je kako su tekle operacije pocev od ubistava Bosnjaka u skoli "Vuk Karadzic", zatim Glogovoj... pa do onih 1995. godine kada je pobijena Srebrenica. Nista nije krio. Karadzic mu je naredjivao gdje treba pobiti ljude. Znao sam i ja mnogo, ali nisam znao ko je sve od onih koji su jos na slobodi u ovome ucestvovao. Posebno sam zaprepasten ulogom srbijanskog vrha u svemu tome. Srbijanski ministar Zoran Stankovic, negodujuci zbog presude koja Vam je izrecena, zatrazio je obnavljanje procesa protiv Vas. - Cuo sam sinoc njegov komentar i ne znam da li da se smijem ili da ga zalim. Naravno, on ima mnogo razloga zbog kojih daje ovakve izjave. Saznao sam da su obdukcije sve do jednog ubijenog Bosnjaka u Zvorniku, Bratuncu i Srebrenici i Vlasenici od 1992. do 1995. godine djelo njegovih ruku. On sve ove godine taji gdje su masovne grobnice, posebno one iz 1992. Vjerujem da dolazi i njegovo vrijeme. Samo treba vjerovati u pravdu. Za obicnog covjeka u Bosni malo je cudno sto ste imali prisniji odnos s nekim od pritvorenika. Kako je to izgledalo, s kim ste se u zatvoru druzili? - Mozda je cudno, ali to su ljudi s kojima se srecete svakog dana. Ja se nisam libio kontakata i razgovora. seselj je posebna prica. Znam da mi je zavidio na braniocima i stalno govorio: "Gde si bre pronasao ove advokate." Neki su mi se obracali: "Gdje si, heroj", a ja njima: "Evo me, predsjednice." Pa, covjek bi poludio da se ne prilagodi. Naravno, nije bilo zbora o kontaktima s onima koji su osmislili ubistvo Srebrenice. Intenzivno sam se druzio s generalom Hadzihasanovicem, Isakom Muslijem, Lahijem Brahimajem i jos nekima. Jadranko Prlic zvao me "heroj", ali najveca "sega" bili su seselj i Tuta. Roman bih mogao napisati... Nevjerovatni Milosevic Jeste li kad razgovarali s Milosevicem? - U dva-tri navrata. Jednom mi je prisao i rekao: "Oric, napisi mi bre izvjestaj o stanju u Srebrenici u toku rata, treba mi to." Ja mu kazem: "Pa, predsjednice, vi imate bolje informacije od mene, zasto bih vam to pisao", a on meni: "Dobro, ali dobro je da imam i vase vidjenje te situacije." Nasmijao sam se. Pa, on je stvarno nevjerovatan covjek... Odbili ste se upisati u knjigu zalosti kad je Milosevic umro?! - Da smo nacisto: kako da zalim za onim cija je politika ucinila da izgine toliko nevinih ljudi. Meni niko nije nudio da se upisem u tu knjigu, ali su mi kazali da je ona otvorena i da svako ko hoce da se upise to moze uciniti. Vjerovao sam u Boga i imao povjerenja u advokate - Znao sam da je srpska vizija bila da ja budem uzrok za ono sto su oni pocinili 1995. godine. Bio sam svjestan tih optuzbi, ali mislim da nikad u zivotu nisam bio cvrsci, jer sam vidio da gomilaju lazi protiv mene. U svemu mi je pomogla vjera u Boga, ali i povjerenje koje sam imao u advokate Vasviju Vidovic i Dzona Dzonsa (John Jones). Oni su sa svojim timom istrazitelja iskopali toliko dokaza za koje nisam mogao ni sanjati da postoje. Odbrana je radila dan i noc. Osoblje me simpatiziralo - I pritvor i Sud i sve te institucije imaju pravila ponasanja. Ja sam ih zaista postovao i pridrzavao ih se. Sluzbeno osoblje u pritvoru je strogo profesionalno, ali ja sam imao sa svima korektne odnose. Mislim da sam im cak bio simpatican. Malo ko bi prosao pored mene a da mi ne kaze: "Haj Naser."