Osedlaj najbržeg ata, najoštriju sablju opaši, s majkom halali se brzo i kreni, Đerzelezu Ale! Prašinu otresi sa ruha i čupavu podigni kosu s očiju umrlih davno, pa hitro izjaši iz groba u borbu za opstanak Bosne! U džennetu ne miruj više, ako si mumin i junak, majčine ne gledaj suze, ako si ponosni Bošnjak. S nebeskih kad modrih visina snesu te meleci amo do tvog zapuštenog groba, nek at te već osedlan čeka. Potegni buzdovan i sablju, pa jurni kroz prašnjavu Bosnu i gledaj, i bori se, Ale! Nek te ne začude gladni, poniženi, jadni i bosi Bošnjaci u izlizan jaram zapregnuti, kada ih spaziš. Nek te ne začudi, Ale, što nećeš čaršije naći, ni kule begovske, hane ni tople hamame, ni žene u zaru, il feredži crnoj. Nek te ne začudi, kada u džamiji mjesto džemata pronađeš konje i ovce; to narodu otet mal je kog šejtanu daju na danak. Ti samo razmahuj sa sabljom i jaši kroz zamrlu Bosnu, neka te očaj bar vidi i u tebi nasluti spas. Kad prva te opazi straža i upita: Šta ovdje tražiš, ne udri ga tim buzdovanom nego mu ponizno reci: Na rad se javljam, na prugu… Kad s tvog vilenog konja htjedne te skinuti dronjo, da uzjaše namjesto tebe, ti stisni junački zube, pa sjaši – i nastavi pješke… Kad dušmanin zaišće sablju, buzdovan i s prsa ti toke, i zlatni sahat, i saruk, pa čak i kosu sa glave – podaj mu, podaj mu, Ale, pa nastavi kružiti Bosnom… Kad te na meeting pozovu i brke da obriješ reknu, otiđi i obrij se, Ale. I plješći, kad dušmanin stane o nekoj ti lagati sreći, i nemoj nikome reći da time boriš se hrabro, hrabrije nego sa sabljom, za novu, za sretniju Bosnu. Kad kao šugavi prosjak u džennet se materi vratiš, reci joj: Ne strahuj majko, za svoga sina, junaka… Veći su, veći i jači Đerzelezi danas Bošnjaci, i hrabrije danas se bore, jer žive i prkose vragu ljubeć mu lukavo skute dok smrt mu opaku slute….