Grbavicaje još od šezdesetih godina prošlog stoljeća bila primjer na švedskom institutu za promet u Stokholmu, kao primjer kako ne treba graditi urbano naselje. JNA je rješavajući stambenih pitanja službujućih oficira u Sarajevu izgradila paviljone i okolne objekte, ne obazirući se na zakonomjernosti koje traži urbanizam, ali i građevina i arhitektura. Naselje je skockano, a za oficirsku djecu su otvarane u blizini škole i dovođeni profesori srpskog (SH-HS jezika, kojeg su skraćeni tih godina svi zvali "srpski") jezika iz Crne Gore i Srbije. Unatoč upozorenjima stručnjaka i domaćih i stranih,Grbavica se nastavila nakazno graditi sa malim razmacima između zgrada, jer valjalo je saseliti tolike oficire i vojna lica, tako da se evo i danas "kuburi" sa problemima koje je nametnula tadašnja vlast. Općenito to je staro naselje, infrastruktura u objektima je zastarjela i istrošena što je još jedan od problema ljudi koji tu žive.