Tito je, kao Brežnjev trebao odrediti svoga nasljednika, sa predsjedničkim ovlaštenjima i nije trebao vjerovati narodu kojeg je iz najvećeg siromaštva izveo da bi ga nacionalisti izvarali, opljačkali i uništili svu teško izgrađenu privredu zrmlje, koja je po razvoju dostigla na 24-o mjesto u svijetu.