poslije svega, kad se pogleda cjelina rada suda u hagu, jasna je namjera haškog suda kao političkog suda u oblikovanju budućnosti balkana. hrvati su oslobođeni bilo kakve odgovornosti, oluja ostaje bez osuđujućih presuda, i srbi i teoretski gube uticaj na prostoru bivše krajine. bošnjaci, kao satisfakciju za najveći broj poginulih dobijaju kvalifikaciju lokalnog genocida u srebrenici i kompletan vojni i politički vrh u hagu. ali više od toga, ne. stranci nemaju namjeru da ukidaju rs, i zato nisu htjeli dodatno pravno opterećivati rs i time hraniti bošnjačku ambiciju da, na argumentima presuda, konačno oblikuju bih kao prvenstveno svoju državu po svojoj viziji i mjeri u koju se ostali imaju uklopiti ili seliti.

u tom smislu je interesantna relativno blaga presuda karadžiću u odnosu na onu koja čeka mladića, čime se glavna odgovornost za zločine spušta na niže nivoe, s jasnom porukom da rs nije okvalifikovana kao sistemski genocidna tvorevina. srbima, iako ubjedljivo najosuđenijima u hagu, se nije htjelo totalno "stati za vrat". srbija, kao najveća i centralna balkanska država, treba zapadu kao saveznik, i ona to od 5. oktobra 2000. i jeste, provodeći politiku koja se od nje očekuje. rs takođe treba da ostane na sceni u manje/više neizmijenjenom obliku, i to je svima trebalo biti jasno još '95. zapad ne želi muslimansku državu u evropi. jednostavno - sarađivati sa iranom, arapima, turcima, i primati novac i uticaj od njih, što je radila sda od početka, a očekivati iskrenu podršku jevrejskog lobija koji drži 90% svjetskih para je malo nerealno. kome nije jasno, neka se sjeti koliko bliske odnose vlast rs ima sa izraelom.