većina nas smo seoska djeca unazad dvije, tri generacije i imamo neki komad zemlje ili čak čitavo imanje negdje u selu. na tom imanju sigurno ima, ili se bar može zasaditi voćaka koje dospijevaju od ranog proljeća do kasne jeseni. ako neko i nema, ima rođak, prijatelj... nekoliko "gradskih" porodica se može dogovoriti i naći seosko domaćinstvo kome vjeruju i kupovati direktno od njega voće, povrće, mlijeko, jaja... dobro jednima, dobro i drugima. konzumenti dobijaju kvalitetnu organsku sezonsku hranu, seljak proizvođač dobija ekonomski motiv da ostane na svon imanju. možda neko dobije i motiv da se, umjesto kičmanja za 400 maraka na traci u nekom pogonu, vrati na svoje imanje i ostvari daleko kvalitetniji život. svašta nešto bi se moglo kad bi se sirot'nja pokrenula...