Svaki put kada odem na to mjesto puno mira i tišine osjetim poštovanje i neku tihu tugu. Gledam planinske vrhove i ramišljem kako su se osjećali partizani dok su umorni, gladni i bolesni osluškivali mrske štuke, znajući da su u svojoj borbi sa nadmoćnim dušmanima potpuno sami.. Oni su se borili za slobodu i za život bez tuđih okova. Oni su imali ideal kojem su stremili.. Mi danas nemamo nikakvih ideala (osim možda vjerskih..), ni slobode i živimo u potpunosti onako kako drugi kažu..