Kako su se samo podigli stanački botovi protiv čovjeka koji je 1992. bio simbol odbrane Igmana. Zasmetalo vam je ono što je napisano u "Sjena nad Igmanom" a još više vas plaši „Tajna sobe 401“, koja će ove jeseni sigurno uzburkati javnost u Sarajevu, ali i u cijeloj BiH.
Ko je Mirsad Čatić-Čuperak?
Ratni komadant Armije BiH i nosilac priznanja Zlatni ljiljan, autor nekoliko knjiga (Sjena nad Igmanom, Kad utonem u javu), scenarista i producent filma „Ja sam iz Krajine, zemlje kestena“, dire
direktor produkcije dugometražnih filmova „Sevdah za Karima“ i „Body Complete“.
Do '91. godine radio je u Artiljerijskom školskom centru u Zadru kao komandir baterije, nastavnik andragoških disciplina, zamjenik komandatna artiljerijskog diviziona ŠRO. Kao polaznik komandno štabne škole usavršava strateško planiranje i vođenje operacija u složenim uslovima. Da nije počeo rat, postao bi major 1992. godine, sa 34 godine. Rat u Bosni zatekao ga je u Pazariću kraj Hadžića.
Za kratko vrijeme sa svojim saborcima oslobađa Golo brdo, Treskavicu, Straište, HE Bogatić, Kijevo, Bjelašnicu, Trnovo i prijevoj Rogoj, te uspostavlja stabilnu liniju na više od 800 km², koja je i dočekala dejtonski mir.
Prolazeći ratne dužnosti prvog komandanta Artiljerijskog diviziona, komandanta Štaba TO Hadžići i komandanta Taktičke grupe 2, biva ranjen u zasjedi na našoj teritoriji, na putu za Grebak. Nakon kraćeg liječenja u Konjicu, gdje mu je sanirano lijevo a amputirano...
desno stopalo i dio šake, prihvaća se dužnosti komandanta Štaba TO Konjica i uspješno stabilizuje stanje na trusnom konjičkom području.
Ponovo se vraća na Igman krajem 1992. godine, ali stanje s ranama mu se pogoršava i, zbog liječenja, napušta Bosnu. Liječen je u Njemačkoj, gdje se aktivirao u pomaganju ranjenicima iz Bosne i organizovanju povratka dobrovoljaca. Krajem 1994. godine počinje raditi u Ambasadi BiH u Njemačkoj, na stručnim poslovima vojnog atašea.
Na traženje svojih saboraca i na poziv državnog vrha, vraća se u Bosnu sredinom 1995. godine i aktivno uključuje u završne vojne operacije. U kriznim situacijama iskazuje visok stepen profesionalnog vojničkog koda i sa kvalitetnim procjenama i odlukama doprinosi uspješnosti operacija. Kraj rata je dočekao kao neposredni učesnik oslobodilačke ofanzive Petog korpusa Armije BiH. Predsjednik je KUD „Proleter“. Oženjen i otac osmero djece.
Možete se slagati ili neslagati sa čovjekom, to je nevažno.
@orion101 tako se pise kada hoces nekoga da hvalis... istina je slijedeca da nije ucestvovau u oslobadjanju tih prostora koje si nabrojao, neg je dosao kada je bilo sve zavrseno, dosao i postojio zarobljene neprijatelje koje je zarobio stvarni oslobodilac i heroj Bosne i Hercegovine. ranjen je na putu za grebak zbog novca sumljivog porjekla kojeg je nosio sa sobom, istina je za posle odlazak u njemacku, ambasada kao i da se je "borio" iz komande s sarenim pantolonama na peglu.
@diiss2 smišljali ste vi i proturali afere i za r. Zaima Imamovića, sve dok nije poginuo. Tako je kod nas, slavimo jedino mrtve i priznajemo da su dobri, a gledamo da žive što prije zakopamo u blato. Ne bih dalje, puno je nečasnih i nedostojnih komentara...