Ovaj potez izazvao je brojne reakcije roditelja i šire društvene zajednice, a pokrenuta je i peticija za uklanjanje ovog proizvoda sa tržišta.
Ipak, činjenica je da su edukativne i aplikacije za igru čak i za najmlađu djecu sve češće u upotrebi. To je naša realnost, a neki naučnici daju podstrek roditeljima da što ranije uključe djecu u aktivnosti, omoguće im interakciju sa objektima na ekranu, kao i stvarnim objektima, kako bi prikupili ono što oni nazivaju "društveno relevantnim informacijama".
Uprkos uspjehu ovih aplikacija među nešto starijom djecom, američko udruženje pedijatara upozorava da djeca mlađa od dvije godine ne bi uopšte trebala gledati televiziju i slično. Međutim, ankete provedene 2006. godine među roditeljima pokazuju da čak 90 posto njih djeci mlađoj od dvije godine dozvoljava upotrebu nekog elektronskog uređaja. Taj broj je dosad samo mogao rasti.
I dok pedijatri upozoravaju da je "sat proveden pred televizijom zapravo sat manje proveden s roditeljima", roditelji znaju da život funkcioniše na drugi način i da u toku dana ima dovoljno sati za odlazak u školu, igranje igara, vrijeme sa roditeljima...
Iako je stolica s iPadom, kakvu je predstavio Fisher Price, neadekvatan proizvod, teško je uopšte reći kada je vrijeme da djeci dozvolite korištenje tehnologije.
"Ljudi kažu da eksperimentišemo sa svojom djecom", kaže direktorica Dječijeg medijalnog centra Univerziteta Georgetown, Sandra Calvert. "Ipak, iz moje perspektive, to se već desilo i nema povratka. Mediji su već sada u životima naše djece, a na nama je da iskoristimo to što nove tehnologije mogu ponuditi. Ja sam realistična. Gledam šta djeca rade i pokušavam shvatiti kako na najbolji način iskoristiti njihovo bavljenje tehnologijom".