Biološki marker kod dojenčadi, a za koji se pretpostavlja da može predvidjeti dijagnozu autizma identificiran je u malom istraživanju koje su vodili istraživači s Medicinskog fakulteta Stanford.
Ispitivanje koje je uključivalo 33 osobe pokazalo je da je biomarker, hormon zvan vazopresin, prisutan na nižim nivoima tokom dojenačke dobi u cerebrospinalnoj tekućini kod beba kojima je kasnije dijagnosticiran autizam. CSF okružuje mozak i kičmenu moždinu.
Rezultati ovog istraživanja objavljeni su 27. aprila u Zborniku Nacionalne akademije nauka.
"Kad mala djeca rano u životu ne obrađuju osnovne društvene podražaje, to na mozak utječe tako što se na različit način razvija", rekla je dr. sc. Karen Parker, vanredna profesorica psihijatrije i nauka o ponašanju.
Iako se autizam može dijagnosticirati iz simptoma u ponašanju u dobi od dvije godine, nedostatak stručnjaka za autizam često odgađa dijagnozu do četvrte godine života ili čak kasnije, zbog čega djeca propuštaju prednosti ranog liječenja.
"Ako bismo ranije mogli identificirati djecu s autizmom, mogli bismo intervenirati i ranije", rekla je Parker.
Glavni autor studije je Ozge Oztan, naučnik iz područja psihijatrije i bihevioralnih nauka na Stanfordu.
Mali proteinski hormon
Autizam je biološki razvojni poremećaj mozga. Zbog prirode nastanka i manifestacije, autizam je vrlo složen poremećaj. Glavne karakteristike autizma su slaba ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija, ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja. Rana intervencija može imati trajnu korist za oboljelu djecu.
Vazopresin je protein koji sadrži samo devet aminokiselina. Utječe na društveno ponašanje kod muških sisara, a razlikuje se samo u dvije aminokiseline od drugog, bolje poznatog proteinskog hormona s društvenim ulogama: oksitocina.
Čini se da vazopresin igra važnu ulogu u autizmu. U prethodnom istraživanju, Parkerin tim utvrdio je da je nivo vazopresina CSF-a niži kod djece i tinejdžera s autizmom nego kod osoba bez poremećaja i da su osobe s najnižim nivoom vazopresina CSF-a imale najteže simptome autizma. Nivo CSF oksitocina, međutim, nije bio povezan s autizmom. Parkerin tim je također ranije pokazao da davanje vazopresina djeci s autizmom poboljšava njihovu socijalnu sposobnost.
Nova studija provedena je pomoću rijetke arhive uzoraka CSF-a prikupljenih od novorođenčadi za vrijeme rutinske medicinske njege. Ako novorođenčad mlađa od tri mjeseca razviju groznicu, ljekari obično sakupljaju CSF pomoću kičmene moždine kako bi isključili moždane infekcije. Studija je koristila CSF koji je preostao od takvih postupaka i koji je bio zamrznut za naredne istraživačke svrhe.
Nakon uspostavljanja 913 arhiviranih uzoraka CSF-a s medicinskim podacima, istraživači su identificirali 11 novorođenčadi kojima je kasnije u djetinjstvu dijagnosticiran autizam.
CSF uzorci njih devet bili su dovoljno veliki za testiranje. Svaki od ovih uzoraka upoređen je s dva kontrolna uzorka dobijena od djece čiji medicinski karton nije pokazao dijagnozu autizma.
Istraživači su otkrili znatno niži nivo vazopresina CSF-a kod novorođenčadi kojoj je kasnije dijagnosticiran autizam nego kod one koja nije. Pojedini nivoi vazopresina tačno su predviđali koja će djeca razviti autizam u sedam od devet slučajeva autizma.
Dva uzorka koja nisu tačno predvidjela autizam bila su od novorođenčadi kojima je također dijagnosticiran poremećaj hiperaktivnosti deficita pažnje.
Potreba za većom studijom
No ova istraživanja treba ponoviti u većoj skupini, rekla je Parker. Njen bi tim također želio proučiti uzorke CSF-a od djece s drugim poremećajima, poput neuromuskularnih bolesti koje imaju neurološku komponentu, ali ne narušavaju socijalne vještine, kako bi utvrdili je li nalaz niskog CSF-a vazopresina specifičan za autizam.
Studiju su podržali Nacionalni zdravstveni instituti i Stanfordovo odjeljenje za psihijatriju i nauke o ponašanju.
