Kada neko spomene kafu, ljudi obično pomisle na talijanski espresso ili francusku cafe au lait, a lanci coffee shopova nalaze se po čitavom svijetu. Kafa se proizvodi u područjima tople klime poput Južne Amerike, subsaharske Afrike, Vijetnama i Indonezije te ljudi često pogrešno pomisle da je ona proizvod novog svijeta, a zapravo potječe sa visoravni na jugu Crvenog mora, Jemena i Etiopije. Popularnost kafe je u svijetu počela da se širi u 16. i 17. stoljeću.
Prvu kafu, od zrnevlja divlje biljke, pili su etiopski ovčari, a prva kultivacija kafe desila se u Jemenu, čiji su joj stanovnici dali ime "kahva", odakle potječu sve varijacije imena. Riječ "kahva" je isprva značila "vino", a sufijski mistici koristili su je kako bi poboljšali koncentraciju te za duhovnu intoksikaciju, piše BBC.
Širenje po arapskim zemljama
Do 1414. postala je poznata u Meki, a početkom 16. stoljeća, iz jemenske luke Mocha dolazi i u Egipat. I dalje je bila usko povezana sa sufijama, a kuće kafe šire se oko kairskog univerziteta Azhar. Ubrzo se šire i na Siriju, a zatim i na Otomansko carstvo, 1554. godine.
U Meki, Kairu i Istanbulu, vjerske vlasti su pokušale zabraniti upotrebu kafe, nakon što su sufije raspravljali da li kafa ima iste efekte kao i alkohol, a neko je rekao da kruženje džezve kafe ima nešto zajedničko sa kruženjem bokala vina.
Kuće kafe postale su institucije u kojima su muškarci mogli razgovarati, slušati pjesnike ili igrati šah i tavlu. Postale su centar intelektualnog života te konkurisale džamiji, kao centralnom mjestu okupljanja ljudi.
Neki učenjaci tog doba tvrdili su da su kuće kafe gore od vinskih podruma. Ipak, svi pokušaji zabranjivanja kafe su propali, čak iako je za vrijeme vladavine Murata IV jedna od kazni bila i smrtna. Vjerski učenjaci su na kraju zaključili da je kafa, u principu, dopustiva.
Klement VIII i "pokrštavanje" kafe
U Evropu se kafa proširila preko Otomanskog carstva, a prošla je kroz slične probleme pokušaja zabrane. Stoljeće kasnije, u Procopeu, čuvenoj pariskoj kući kafe, okupljali su se Marat, Danton i Robespierre, zavjerenici koji su pokrenuli Francusku revoluciju.
Isprva je na kafu u Evropi gledano kao na muslimansko piće, sve dok je, oko 1600. godine, nije probao papa Klement VIII i rekako kako je uživao u njoj te da bi bilo pogrešno dopustiti muslimanima da drže monopol nad kafom i da je treba "krstiti".
U Beču je, nakon turske opsade, i danas ostala navika ispijanja kafe sa čašom vode, a kafa, koju u svijetu nazivaju "turskom" zapravo je kafa više zemalja, od kojih je svaka naziva svojim imenom. U Grčkoj je grčka, u BiH bosanska, a tu su i Egipat, Liban, Sirija, Palestina, Jordan...
Različite tradicije ispijanja
Ispijanje kafe u arapskom svijetu ima različite tradicije. Kafa u Perzijskom zaljevu je gorka i ponekad se pije sa kardamomom i drugim začinima.
Obično se služi malo nakon što gosti dođu. Ukoliko bi se poslužila odmah, to bi bio nepristojan izraz nedobrodošlice. Kafa se služi još jednom, prije odlaska gostiju. Služi se prije ili nakon šoljice crnog i zaslađenog čaja. Redoslijed varira ovisno o raspoloženju domaćina.
Nažalost, iako je kafa postala tražena širom svijeta, proizvodnja u njenoj domovini, Jemenu, je drastično opala. Zemlja je postala žrtva jeftinog uvoza i širenja plantaža narkotika. Iako postoje pokušaji oživljavanja kultivisanja najbolje kafe u njenoj domovini, danas se više nijedna od arapskih zemalja ne nalazi među značajnim svjetskim proizvođačima.
Nije samo stvar okusa: Znate li zašto biste trebali dodati sol tokom kuhanja tjestenine?
