Internet je prepun slika hrane, pa ako buduće generacije budu htjele da znaju šta smo jeli u 21. vijeku, izvora je u izobilju: #foodporn. Ali i mnogo ranije, prije mnogo vijekova, umjetnici su slikali hranu. Na primjer, slika "Tezga s voćem" flamanskog slikara Fransa Snydersa (1579 - 1657) pokazuje obilje plodova. Tu su jabuke, grožđe, breskve, artičoke - ali i pola dinje neobičnog izgleda, piše Deutsche Welle.
Kad se historija umjetnosti sretne sa biologijom
Slika je izložena u svjetski poznatom muzeju Ermitaž u Sankt Peterburgu u Rusiji, gdje je privukla pažnju dvojice naučnika.
"Mora da su u to vrijeme tako izgledale lubenice", rekao je historičar umjetnosti David Vergauven gledajući sliku.
Njegov kolega Ive De Smet, profesor molekularne biologije, reagovao je skeptično i kontrirao:
"Možda Frans Snyders jednostavno nije bio dobar slikar."
"Isključeno. Sniyders je bio jedan od najboljih umjetnika 17. vijeka!", rekao je Vergauven.
E to je probudilo radoznalost prijatelja i naučnika.
"Složili smo se da mora postojati na desetine vrsta voća i povrća sa zanimljivim pričama o njihovom razvoju, a koje ne znamo detaljno", kazao je Vergauven.
Odlučili su da spoje svoja toliko različita polja istraživanja, biologije i historije umjetnosti, kako bi pratili evoluciju biljne hrane od divljih početaka do savremenih sorti.
Divlje banane sa sjemenkama? Ne hvala!
Jer, mnoge biljne namirnice u našim kuhinjama izgledale su nekada potpuno drugačije. Njihovi divlji preci su pripitomljeni, ciljno uzgajani i prilagođeni našim ukusima. Uzgajane su veće sorte ili biljke koje daju više ploda. Ali, s vremenom su
nestala i nepoželjna svojstva. Na primjer, divlju bananu sa sjemenkama veličine lješnika nećete naći u supermarketu.
Istraživački dvojac se nada da će im interdisciplinarni pristup dati konkretnu predstavu o tome kako je izgledalo divlje voće i povrće i kakav su razvoj možda prošli. DNK tragovi mogu biti od velike pomoći u evolucijskim istraživanjima, ali ne oslikavaju jasnu sliku.
"Možda imamo dio genetskog koda za neke drevne biljke, ali često nemamo dobro očuvane cijele primjerke", objasnio je De Smet, koji radi na Flamanskom institutu za biotehnologiju u Gentu, u Belgiji.
Suviše apstraktno
Ovdje u igru ulazi historija umjetnosti, jer su tokom vijekova mnogi umjetnici prikazivali biljnu hranu, često veoma detaljno. Uz pomoć umjetničkih djela, naučnici su već mogli da steknu znanje o pripitomljavanju i bojama šargarepe, proizvodnji moderne pšenice, gajenju jagoda i porijeklu lubenice, objavio je časopis Trendovi u biljnoj nauci.
Ali, ova metoda ima svoje zamke. Naravno, postavlja se pitanje koliko su stare slike pouzdane, kazoa je Vergauven.
"Kad bismo, na primjer, koristili 'Bokal i činiju sa voćem' Pabla Picassa (1931) za istraživanje fenotipa voća početkom 20. vijeka, vjerovatno bismo izvukli pogrešne zaključke", istakao je.
A i stari majstori mogu da odvedu na pogrešan put. "Vrt uživanja" Hieronymusa Boscha (1503–1515) pravilno predstavlja jagodu kada se radi o njenom obliku i boji, ali je veličina očigledno nesrazmjerna.
Vergauven objašnjava da je zadatak istoričara umjetnosti da pokaže koji su umjetnici pouzdani i zašto.
"Ako je umjetnik vjerno naslikao zgradu koja i danas postoji ili muzički instrument koji i danas postoji, vjerovatno je to isto učinio kada se radi o kvarljivim namirnicama", naglasio je.
#ArtGenetics
Da bi stvorili obimnu bazu podataka o umjetničkim djelima koja predstavljaju voće i povrće, Vergauven i De Smet se nadaju pomoći muzeja i ljubitelja umjetnosti širom svijeta.
"Lako nam je da posjetimo evropske kolekcije poput Louvrea u Parizu, ali postoje i muzeji u Aziji ili Centralnoj i Južnoj Americi gdje bismo mogli mnogo toga da naučimo", podsjetio je.
I tako se dvojica istraživača koriste i dinamikom interneta. Pomoću hashtaga #ArtGenetics pozivaju ljude širom svijeta da obilježe fotografije umjetničkih djela na kojima se vidi biljna hrana.
Fizičku transformaciju glumice Barbie Ferreire nazivaju suludom: Mreže su osvojile njene fotografije
