Austro-Ugarska monarhija je krajem 19. stoljeća Trebinje proglasila najpogodnijim za proizvodnju žilavke, odlučivši da upravo na ovom mjestu 1894. godine podigne čuvene Carske vinograde, čije se vino slalo i na bečki dvor.
Austrougari su dosta ulagali u vinarstvo i ovaj dio Trebinja, budući da je ovo područje, kao najjužniji dio monarhije tada bilo i klimatski najpogodnije za proizvodnju vina. Probali su razne vrste, no ipak je žilavka bila sorta koja je postojala još od Rimljana i koja je dala najbolje rezultate.
Trebinjska žilavka na svjetskoj vinskoj karti 2004.
"Ako je vinova loza majka moderne žilavke, onda joj je ovaj lokalitet otac. Ona se kasnije raširila po čitavoj Hercegovini i sad je ima ne samo u Trebinju, nego i u mostarskom, ljubuškom i čitlučkom kraju... dosta se uradilo za tu sortu i ona je najzastupljenija u hercegovačkim vinogradima", govori Radovan Vukoje, direktor Vinarije Vukoje, aktivne još od 1982. godine, otkada na ovom području proizvodi i služi autohtona vina i lozove rakije.
Vina ove vinarije u posljednjih su nekoliko godina osvajala tržište, ne samo BiH i Balkana, nego i čitave Evrope, a svoje ljubitelje su pronašli i na azijskom i američkom tržištu, osvojivši preko 80 zlatnih medalja na svjetskim smotrama vina i najbolje ocjene svjetskih poznavatelja vina. Zahvaljujući svojoj žilavki, Vinarija Vukoje našla na svjetskoj vinskoj karti 2004. godine kao jedino vino iz Bosne i Hercegovine.
Pored carskih vinograda, ova vinarija uzgaja grožđe i u vinogradima u Zasad polju na ulazu u Trebinje, gdje su na površini od 25 hektara zasađene sorte vranac, žilavkla, cabernet sauvignon, chardonnay, pinot noir, sirah, muskat i merlot.
Vinova loza priča priču vremena i zemljišta
Sudbina vinove loze jeste da priča priču zemljišta na kojem raste, ona je priča vremena i klimata koji ovdje predstavlja kombinaciju između mediteranske i kontinentalne klime. Budući da se Carski vinograd u Trebinju nalazi na 305 metara nadmorske visine, uvjeti su veoma specifični i utječu na sam okus vina.
"Ovdje dolazi do miješanja klime – svježine koja dolazi sa kontinenta i planina sa mediteranom koji ulazi kroz vrata Popovog polja. Stoga i vino koje se ovdje pravi, žilavka, ima osebujnu aromu u kojoj se miješaju svježe note hercegovačkog bilja, cvijeća i vinogradarske breskve sa mineralnim, slanim notama koje dolaze od zemlje i kamena i pokazuju veliki utjecaj Mediterana", pojašnjava Vukoje.
Ovaj je lokalitet specifičan i po velikim temperaturnim amplitudama i razlikama između dnevne temperature, koja zna ići i do 40 stepeni celzijusa i noćne koja se zna spustiti na 13, 14 stepeni, što je idealno za kvalitetna bijela vina.
Žilavka, "Hercegovac zarobljen u boci"
Trebinjsko vino čuva duboki pečat podneblja iz kojeg dolazi, a vinogradarstvo zahtijeva i dobro vinarenje, u cilju isticanja svih atributa vina. Njegovom se proizvodnjom nastoji očuvati ono najbolje od prirode, a potom nadopuniti strpljenjem i odležavanjem vina u samom podrumu.
Radovan Vukoje ističe kako im je zadovoljstvo, ali i obaveza da na pravi način propagiraju vinarstvo Bosne i Hercegovine, budući da je upravo boca najbolja slika jednog kraja budući da se kroz nju osjeti kakvo je vrijeme i zemljište u tom kraju, ali i kakvi su ljudi.
"Žilavka i carsko vino najbolje slikaju Hercegovinu. Često kažu kako je upravo žilavka taj 'Hercegovac zarobljen u boci', to je sorta koja nas ovdje najbolje opisuje - snažna, jaka i vatrena, baš kao i ljudi koji žive ovdje, a s druge strane i blaga, puna, sa domaćinskom crtom, baš kao naš temperament. Bez čovjekovog utjecaja nema dobrog vina", navodi Radovan Vukoje.
