Zašto žudite za uglikohidratima? Novo istraživanje pronašlo je odgovor
Međutim, nova istraživanja sugeriraju da ako ste neko ko voli ugljikohidrate poput hljeba, kolačića i tjestenine, naša čežnja za hranom bogatom ovim makronutrijentom nije nešto zbog čega se osjećamo krivim. Zapravo, žudnja za ugljikohidratima mogla bi biti urezana u naše gene.
U novoj studiji objavljenoj u recenziranom časopisu Science u oktobru 2024., istraživači sa Univerziteta u Buffalu i Jackson Laboratory su pratili ljubav prema ugljikohidratima više od 800.000 godina. Otkrili su da se gen AMY1, koji je odgovoran za proizvodnju enzima amilaze koji razgrađuje škrob u glukozu, a također daje okus hljebu, umnožava u našoj DNK od davnina.
"Ideja je da što više gena za amilaze imate, više amilaze možete proizvesti i više škroba možete efikasno probaviti", objašnjava dr. Omer Gokcumen, autor studije i profesor bioloških nauka na Univerzitetu u Buffalu.
Istraživači studije koristili su napredne metode genetskog sekvenciranja kako bi ispitali DNK 68 drevnih ljudi, uključujući uzorak star 45.000 godina iz Sibira. Njihovi nalazi sugeriraju da su lovci-sakupljači prije poljoprivrede već imali u prosjeku četiri do osam AMY1 kopija po diploidnoj ćeliji. To znači da su rani ljudi koji su lutali Evroazijom već bili opremljeni za varenje škrobne hrane mnogo prije nego što su počeli da se bave poljoprivredom.
Studija je također otkrila da ova genetska adaptacija nije bila jedinstvena za moderne ljude – neandertalci, naši drevni preci, također su imali višestruke kopije gena AMY1.
"Inicijalna umnožavanja u našim genomima postavila su temelje za značajne varijacije u regiji amilaze, omogućavajući ljudima da se prilagode promjenjivim načinima ishrane jer je potrošnja škroba dramatično porasla s pojavom novih tehnologija i načina života", napominje dr. Gokcumen.
Kako su ljudi počeli uzgajati usjeve, posebno u Evropi, broj kopija AMY1 se povećao u posljednjih 4.000 godina, vjerovatno zbog ishrane bogate žitaricama. Oni sa većim brojem kopija AMY1 bili su bolje opremljeni za varenje škroba, što im je pomoglo da im daju više energije i, zauzvrat, poboljšalo njihove šanse za preživljavanje i reprodukciju.
"Njihove loze su na kraju bolje prolazile tokom dugog evolucionog vremenskog okvira od onih sa manjim brojem kopija, propagirajući broj AMY1 kopija", kaže dr. Gokcumen.