Istospolno roditeljstvo u Hrvatskoj: Parovi nailaze na predrasude, ali zakon postoji i funkcionira
Dva Zagrepčanina zajedno su već četvrt vijeka, a u dogovoru sa ženskim parom dobili su djevojčicu koja trenutno pohađa osnovnu školu. Pričaju nam kako brigu i dužnosti o kćeri dijele podjednako u zajedničkom dogovoru sa ženskim parom. Nažalost, kada je riječ o pravnom statusu njihove zajednice, drugi tata nije pravno prepoznat.
"Svjestan je situacije, ali zna da je, bez obzira na zakon, njegovo pravo mjesto u srcu djeteta. Pravni vakuum je grijeh političkih struktura. Tuđe grijehove ne možemo bolovati, političari s tim grijehom žive. Mi možemo jedino na to podsjetiti i na promjeni insistirati", objašnjavaju.
Svi koji ih poznaju, bez obzira na različite stavove o porodici i braku, oduševljeni su načinom na koji odgajaju dijete.
"To se odmah vidi na općoj kulturi, znanju i interesima koje smo joj svi, zajedno sa školom, podarili", kažu.
Ipak, predrasude postoje, a pričaju nam kako su do izražaja došle posljednjih godina usljed promoviranja populizma i "tradicijskih vrijednosti".
"Prijatelji, komšije i familija reagiraju na našu porodicu s odobravanjem ili najmanje s poštovanjem, iako nailazimo i među njima na one koji otvoreno ili diskretno zastupaju drugačije stavove o porodici i braku", kažu i ističu kako, bez obzira na situaciju u državi, nikada nisu imali neugodne situacije.
Za potrebe ove priče razgovarali smo sa dvije žene koje su u vezi viš od 15 godina, a zajedno žive već deset godina.
"Životno partnerstvo sklopile smo 2014. godine, a 2015. je rođeno naše dijete. Jedna od nas je biološka majka", rekle su.
Zahvaljujući postojanju životnog partnerstva i činjenice da je dijete začeto uz pomoć donora te je djetetu u rodnom listu otac upisan kao nepoznat, druga mama (nebiološka) je ostvarila prava partnera skrbnika.
"Prošle smo propisanu proceduru Centra za socijalnu skrb te je sutkinja naš slučaj pozitivno dosudila. Druga majka ima skoro sva prava kao i posvojitelj te su trenutno i dijete i biološka majka (zbog nezaposlenosti) priznati kao porezne olakšice. Zakon postoji i funkcionira sasvim uredu u praksi", objašnjavaju.
Na primjedbe okoline nisu nailazile, a s obzirom na to da im je dijete još uvijek malo nadaju se da se situacija neće promijeniti kada krene u vrtić i da će njihova iskustva ostati pozitivna.
"Iskustva su nam slična jer nikada nismo imale neugodne situacije. U našem slučaju to uključuje posjete ljekarima i bolnicama tokom trudnoće, samog poroda, te rješavanje papirologije za dijete. Porodica nas s jedne strane prihvata u potpunosti. Veoma je zanimljivo to što nas bolje prihvata šira nego uža porodica", pričaju.
Ipak, ističu da ima i onih s lošim iskustvima.
"Ni jedno ni drugo nije pravilo, ali nadamo se da jednog dana ovakva pitanja neće biti potrebna", zaključuju.
