Ukratko, proizvođači monetiziraju proces igranja, a ne samu igricu, a ovaj način uočio je svako ko ima smartfon na bazi Androida ili iOS-a. Prvo što proizvođači učine jeste da postave virtuelnu valutu koja na prvi pogled ne djeluje kao pravi novac.
Ipak, to je daleko od istine, a zarada je gotovo zagarantovana jer su mnoge studije pokazale kako ljudi radije troše novac koji se nalazi na njihovim karticama nego onaj koji drže u ruci.
Riječ je o postupku postavljanja "menija" dalje od glavnog sučelja igrice, gdje zbog psihološkog trika određeni ljudi nema osjećaj da uručuje pravi novac.
Sljedeći trik jeste konvertovanje. Naime, ukoliko u igrici imate sredstvo kupovine (npr. zlatnici) kojim morate nabaviti druge vrijednosne objekte (npr. kristali), kupovina zlatnika novcem iz kreditne kartice postaje "lakše" iz prostog razloga što konvertovanje novca u treću partiju (kristali) zahtijeva računanje.
Također, proizvođači igrica vaš novac mame i u trenucima kada je gubljenje u određenom nivou igrice gotovo neizbježno ili kada naiđete na naizgled nerješivu prepreku. Ali ne brinite, sve se može kupiti...
Naravno, zanemariv broj igrača pristaje na plaćanje, manje od dva posto, a polovina zarade proizvođača igara dolazi od 0,5 posto najprivrženijih platiša.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
