Jeste li čuli za Charleroi u Belgiji, grad koji nosi titulu najružnijeg na svijetu?
Stopa nezaposlenosti u gradu iznosi blizu 30 posto, a u njegove turističke atrakcije ulaze i ovisnici koji otvoreno uživaju heroin u praznim zgradama, dok prostitutke trguju ispod nadvožnjaka na uglovima samo nekoliko ulica od gradske vijećnice.
Tokom prethodnih godina dva gradonačelnika su morala dati ostavku nakon što su se upetljali u finansijske skandale koji su otkrili notornu korupciju i nepotizam Valonske socijalističke partije, regionalne stranke koja je gradom vladala decenijama.
Dvije od pet metro linija grada nikada nisu završene. Prazne stanice duhova sada služe kao mjesto za zaustavljanje vandala, samozvanih grafitti umjetnika i ovisnika.
Još jedno svjedočanstvo o administrativnoj nesposobnosti su mnogi mostovi i putevi koji se zaustavljaju usred ničega. Izgrađeni su, a zatim napušteni, samo za isplatu subvencija koje dodjeljuje savezna vlada.
Charleroi je postao simbol za sve što je pošlo po zlu na Zapadu općenito, a posebno u Valoniji, francuskom dijelu Belgije. Industrija uglja i čelika u Charleroiu nekada je izazivala zavist ostatka Evrope. Belgija je imala drugu najopsežniju željezničku mrežu na kontinentu nakon Velike Britanije, ali devedesete godine i nestanak uglja i čelika označili su početak kraja, a finansijska kriza zadala je konačni udarac.
Pa ipak, grad ima svoju poetsku stranu. Zemlja iz zapuštenih rudnika uglja sada je prekrivena bujnom vegetacijom. Uz obale Sambrea, nekad smrdljivog, jako zagađenog plovnog puta, ljudi sada sjede pecajući, a brodovima krstare između zahrđalih, trošnih čeličana.
Lokalni turistički ured postavio je biciklističke staze duž onoga što se danas smatra industrijskim naslijeđem, a stari industrijski kompleks pretvoren je u muzej i obrazovni centar.
Upravo je titula najružnijeg grada na svijetu pomogla Charleroiju da započne svoj oporavak. Sve je počelo prije desetak godina kada je jedan nizozemski list opisao belgijski grad kao "najružniji grad na svijetu". Nakon toga titulu su prihvatili i drugi mediji, s natpisima o depresivnom gradu koji iz dana u dan sve više propada.
Međutim, ova titula je podigla prašinu te je grad stigao na naslovnice novina zbog čega su turisti počeli dolaziti. Domaći stanovnici uspjeli su razviti neku vrstu egzotičnog i apsurdnog turizma, koristeći "resurse" koji su im bili dostupni.
Neobična titula je uspjela pokrenuti promjene - nekadašnji grad duhova je u međuvremenu oživio te su otvorene različite trgovine i pokrenuti poslovi.
