Pećina "najvećeg sina" i dalje je ponos Drvara: Mjesto koje je bilo centar slobodne Jugoslavije
Idealno je da turističke atrakcije nisu daleko od središta nekog grada, da se ne trebate voziti do besvijesti od prenoćišta, lošim cestama i slično. Titova pećina u Drvaru zadovoljava ove kriterije jer se nalazi manje od kilometra od glavne drvarske ulice, one koja još uvijek nosi ime po historijskoj ličnosti po kojoj je i mjesto bilo nazvano.
Laganom šetnjom od Titove ulice do željeznog mosta na Uncu treba vam pet minuta i onda kroz lijepo uređen park do litice u čijoj unutrašnjosti se nalazi poznata brvnara u kojoj je nekad boravio i iz nje komandovao Josip Broz Tito.
Kad smo jedne lijepe septembarske večeri šetali pored Unca tražeći skrovište velikog vođe iz Drugog svjetskog rata i bivšeg državnika zemlje na čijim ruševina su nastale današnje balkanske suverenosti, nismo se mogli uživjeti u dramatiku priče i spomenika iz onog rata. Kao da je sam Tito i brdo Gradina pored Drvara bilo aktualno prije nekoliko stoljeća i kao da nas od vremena kad je pećina doživljavala svoj vrhunac popularnosti ne dijeli samo koje desetljeće.
Davno su utihnuli pucnji Prvog proleterskog korpusa, a Vrhovni štab kao da je prije nekoliko stotina godina probio obruč i uputio se ka Ataševcu i dalje prema Kupresu. Vrijeme i novi sistem ustoličilo je neke nove lidere, a oni kao Milorad Dodik danas okupljenoj masi poručuje da je Aleksandar Vučić uradio mnogo više za njih i za ostale općine od čovjeka iz pećine čiji nadimak je nekad bio prefiks nazivu mjesta.
Ipak, Drvarčani ne misle tako. Dalje od diktafona i fotoaparata kazat će vam da je Broz i njegova država od Drvara napravila grad, da se nekad živjelo, a danas jedva preživljava i da je sramotna nasilna revizija historije.
A nauka učiteljica života posebno pamti da je Drvar ratne 1944. godine bio centar oslobođene teritorije Jugoslavije, gdje su se iz Jajca preselile sve vrhovne partijske i armijske instance. Dolaskom "glavešina" u pećini iznad Unca izgrađena je baraka za potrebe Vrhovnog štaba NOV i POJ, a zapisi iz tog vremena kažu kako je sam Josip Broz često boravio u njoj.
Tito je iz sigurnosnih razloga bio smješten u jednom selu pored Drvara, ali je pećinu koristio kao komandno mjesto, a tu se susretao i s predstavnicima savezničkih vojnih misija, koje su tada boravile u Drvaru.
"Iza pećine grmio je vodopad, a u pukotinama stijenja rasla je paprat. S mjesta gdje smo stajali, imali smo divan pogled na dolinu i sve pristupe. Sve u svemu, ovo je bilo prilično prijatno mjesto. Povremeno, narednih mjeseci, provodio sam dosta vremena u toj pećini, razgovarajući, hraneći se i, iznad svega, raspravljajući", napisao je kasnije u svojim sjećanjima Fitzroy MacLean, član britanske vojne misije.
I danas u nekoj novoj historijskoj realnosti predvečerja pored Unca jednako su prijatna kao u vrijeme Tita, vojnih emisara i Operacije Konjićev skok. Čuveni desant na Drvar izveden na Brozov rođendan 25. maja 1944. godine gledali smo na filmu i učili u školama, a fragmenti tog vremena sačuvani su u dva muzejska prostora neposredno ispod pećine.
