Priča o putovanjima mladog Alena Duspare: Od juga do sjevera Vijetnama
Jedan tekst je malo kako bi se opisala sva putovanja ovog mladića kojeg cesta i nova iskustva kao da stalno zovu sebi. Nakon što se smjestio u Sarajevo, spreman da odmori i napuni baterije za nova pakovanja i iskustva, Alen je započeo svoju priču o putovanju kroz Vijetnam.
Od juga do sjevera Vijetnama za tri mjeseca
"U Vijetnamu sam proveo tri mjeseca, koliko traje turistička viza. To je 'bućkuriš' svega, te je želja svakog backpackera. Jugoistočna Azija mi je uvijek bila intrigantna i zanimljiva destinacija, kako zbog prirode, kulture i religije, tako i zbog historije, politike, hrane i noćnog života", kaže Alen.
Svoj boravak je produžio tako što je predavao engleski jezik za 17 dolara po satu. Ističe kako je Vijetnam veoma povoljan po pitanju cijena, te kako ima mnogo privlačnih destinacija "u komšiluku" koje vrijedi posjetiti.
"Sletio sam u Ho Chi Minh, gdje sam boravio mjesec dana. Zatim sam posjetio još nekoliko gradića, između ostalog i Mui Ne, mjestašce u kojem se nalazi pustinja i ribarsko selo. Tu za pola eura možete iznajmiti sanke i spuštati niz dine", prisjeća se Alen.
Zatim je posjetio Da Latu, Nha Thrang, Hoi An, Da Nang i mnoge druge gradove. U Da Nangu je predavao engleski, volontirao i odatle je putovao i posjećivao druge destinacije. Nakon nešto više od 1600 pređenih kilometara, stigao je u Hanoi odakle je također putovao na obližnje destinacije.
Ispunio je svoj cilj i obišao Vijetnam od juga do sjevera. Ne može izdvojiti jedan omiljeni momenat i jednu stvar s cijelog putovanja, ali kaže kako mu se veoma svidjela vožnja motora u Vijetnamu. Osim toga, priča nam o vodopadu Ba Ho odakle je skakao sa stijene visoke osam metara u mali prirodni bazen.
"Nevjerovatno ali, u tom bazenu su plivale ribice koje se hrane mrtvom kožom sa vas. One se inače koriste u kozmetičkim salonima. Ovdje možete sjesti, odmoriti se i diviti se savršenom primjeru simbioze", kaže.
Ističe i rijeku Mekong koja prolazi kroz pet država, kao i Cu Chi tunele gdje su snage Vietkonga bile skoro 11 godina i tu jeli, spavali i studirali, te čak i gledali filmove.
"Fascinirala me želja Vijetnamaca da nauče engleski jezik. Takvu strast i želju prema učenju jezika nikad nisam vidio. Može se reći da žele naučiti engleski isto onoliko koliko naši ljudi žele naučiti njemački jezik", našalio se.
Boravak u Vijetnamu je kao boravak na drugoj planeti zato jer se njihova i naša kultura umnogome razlikuju. Tamo možete jesti različite vrste hrane, a u bogatu trpezu spadaju i insekti i pacovi, za one koji žele eksperimentisati. Sva hrana se jede štapićima. Glavna religija je budizam.
"Interesantno je da iako je nekad temperatura stizala i do 40 stepeni, djevojke su bile potpuno obučene. To je ideal ljepote. Nošnja se zove ao dai i izgleda veoma elegantno, a njihovo oblačenje vuče spone iz historije", kaže Alen.
Autostopom od Sarajeva do Iraka, Mauritanije i nazad
Njegove avanture poznate su svima koji ga prate na društvenim mrežama, a on se trudi kroz fotografije prenijeti dijelić historije i znanja sa svakog mjesta koje posjeti. U Alenovom pasošu stoje pečati iz raznih zemalja. Autostopirao je od Sarajeva, preko Maroka i Zapadne Sahare, do Mauritanije i nazad. Isto je ponovio od Sarajeva do Iraka, putovao do SAD-a i proputovao Evropu. Obišao je 35 država, ali ne namjerava stati na tom broju.
"Nije bitan broj država, bitan je kvalitet i dubina mog iskustva i ono što ja mogu naučiti iz svega toga", kaže Alen dodavši kako su mu omiljeni dio putovanja ljudi koje upozna usput. Iako sva mjesta imaju posebnu čar, ljepotu, hranu, plaže i arhitekturu - ljudi su ti zbog kojih su mu mnogi gradovi ostali duboko ucrtani u sjećanje.
Priča nam o Bajramskom danu blizu granice Turske i Iraka. Kada je s prijateljima stopirao, pored njih se zaustavio Jamil, muškarac koji ih je pozvao na obrok kući.
"Jeli smo sa njegovom porodicom na tradicionalni kurdski način i pričali o temama vezanim za to područje. Sutradan nas je odveo do obližnjeg vodopada, pokazao nam grad i u povratku smo se opet sreli", priča avanturista.
Vjeruje da se zvijezde uvijek slože pa u nepoznatim predjelima uvijek sretnete i upoznate prave ljude. Nekad su u pitanju kratka prijateljstva, nekad prespava kod tih ljudi, a nekad zajedno nastave putovati dalje. Nekad se ne vide nikad, a nekad se ponovo sretnu. Bez obzira na sve, ti mali i veliki susreti daju posebne boje i tonove cijeloj slici putovanja.
Alen uglavnom putuje sam. Kaže kako vani ljudi nemaju kompleks od takvih stvari, te se češće susreće s onima koji su se na putovanja otisnuli sami, nego s ljudima koji putuju u paru. Ipak, naglašava kako nikada nije glupo sjesti na travu u parku, plesati i pričati s novim ljudima. Nema predrasuda koje su česta pojava u našoj državi i ima mnogo više slobode.
"Znao sam hodati parkom i lokalno stanovništvo bi me pozvalo da im se pridružim u karaokama. Nekada sam nepoznate ljude zvao vani, da bi samo par dana nakon toga završili skupa na putovanju. Čudno je kako u tako kratkom periodu stvorite čvrsto prijateljstvo s osobom iz drugog kraja svijeta", ističe.
Naposlijetku poručuje ljudima da je vrijeme da se pokrenu i izađu iz komfort zone. Putovanja su izazovi, prilike da napredujemo.
"Najveće barijere su u našim glavama. Dobro, i vize nekad. Šta da se radi", uz osmijeh zaključuje Alen.
Možete li prepoznati koja sarajevska ulica je na fotografiji snimljenoj 1947. godine?
