Smješten oko 30 kilometara jugozapadno od Salt Lake Cityja rudnik je bio glavni proizvođač bakra, zlata i srebra u Sjedinjenim Američkim Državama.
Proglašen je nacionalnim historijskim obilježjem 1966. godine, a 2013. godine proizveo je i najveće nevulkansko klizište u historiji Sjeverne Amerike kada je skoro 70 miliona kubnih metara zemlje i kamenja sletilo niz ivicu jame.
Događaj je bio dovoljno velik da su seizmičke mreže dizajnirane za snimanje zemljotresa registrovale vibracije klizećih krhotina.
Pored toga, rudnik je poznat i kao lokacija na kojoj je od otvorenja pronađeno više bakra nego u bilo kom drugom rudniku na svijetu.
Braća Sanford i Thomas Bingham, po kojima i danas kanjon nosi ime bili su prvi koji su otkrili bakrenu rudu 1848. godine. Ubrzo nakon izgradnje željeznice, polako su počeli pristizati radnici, a do 1920-ih u kanjonu je živjelo oko 15 hiljada ljudi različitih nacionalnosti.
Stanovali su u velikim blokovima izgrađenim na strmim liticama kanjona, a kako je tehnologija napredovala, broj ljudi se smanjivao i rupa sve više širila.
Rudnik Bingham predstavljen je i u filmu "Birds of Prey" 1973. godine, kao i u knjizi "The Fundamentals of Caring", a čini i svojevrsnu turističku atrakciju ove regije kao dio industrijskog naslijeđa.