Koronavirus trenutno ulijeva strah čitavom čovječanstvu. Kako se boriti protiv nevidljivog neprijatelja, to je glavno pitanje koje muči svjetske liječnike, virologe i stručnjake. Prošle su tek četiri godine od suzbijanja smrtonosne epidemije ebole u zapadnoj Africi, gdje je umrlo više od 11.000 ljudi tokom strašnog razdoblja od 2013. do 2016. Čini se kao da su nas kroz historiju pa sve do danas virusne epidemije i pandemije neprestano pogađale.
Čovječanstvo je do sada uspjelo istrijebiti jednu zaraznu bolest i to onu koju su prouzrokovale velike boginje, takozvana variola vera. Budući da su ljudi bili jedini domaćini variole vere, naporima Svjetske zdravstvene organizacije je ovaj virus iskorijenjen 1977. godine, a sada opstaje samo u laboratorijima.
Ipak, i dalje nam prijeti opasnost od pojedinih virusa čija bi epidemija ili čak pandemija bile veoma smrtonosne. Podsjetimo se kakvi to još pogubni virusi i danas vrebaju.
Marburg virus
Naučnici su ga identificirali 1967. godine, nakon što su radnici jednog laboratorija u Njemačkoj bili izloženi zaraženim majmunima uvezenim iz Ugande. Nalikuje eboli u pogledu hemoragijske groznice koju oba virusa izazivaju. To znači da pacijentima zaraženim ovim virusom prijete naleti visoke temperature popraćeni unutarnjim krvarenjem, što dovodi do stanja šoka, prestanka rada organa, pa čak i smrti. Tokom epidemije u Demokratskoj Republici Kongo od 1998. do 2000. godine, zabilježena je smrtnost veća od 80 posto, a isti je bio slučaj i s epidemijom koja je 2005. izbila u Angoli.
Ebola
Prvi zabilježeni slučaj epidemije ebole dogodio se istovremeno 1976. u Sudanu i Demokratskoj Republici Kongo. Ova zarazna bolest se prenosi krvlju ili drugim tjelesnim tekućinama, kao i putem tkiva zaraženih ljudi ili životinja. Postoji nekoliko različitih vrsta ebola virusa. Od vrste Reston se ljudi, na primjer, ni ne razbolijevaju, dok je Bundibugyo smrtonosan u 50 do 70 posto slučajeva. Epidemija Zair ebola virusom koja je trajala od kraja 2013. do 2016. je najveća epidemija ebole ikada zabilježena, prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije.
Bjesnilo
Cjepiva protiv bjesnila za ljubimce postoje od 20-ih godina prošlog stoljeća i značajno su pomogla iskorjenjivanju ove zarazne bolesti u dijelu svijeta koji smatramo razvijenim, ali isto nije slučaj i s Indijom i dijelovima Afrike, gdje je bjesnoća i dalje ozbiljan problem. Ova bolest doslovno razara zaraženi mozak. Srećom, postoje antitijela i cjepiva kojima se pacijent može izliječiti. S druge strane, ako zaražena osoba na vrijeme ne potraži liječničku pomoć, smrt je zagarantovana.
HIV
Možda je i najubojitiji virus današnjice. Gotovo 36 miliona ljudi je izgubilo život uslijed zaraze HIV-om, otkako je otkriven početkom 80-ih godina 20. stoljeća. Tokom proteklih 40 godina su napravljeni jaki antivirusni lijekovi koji omogućuju zaraženima produžiti svoj životni vijek. Ipak, ovaj virus nastavlja uzimati maha u slabije razvijenim društvima, odakle potiče 95 posto novih zaraženih slučajeva. Svaka dvadeseta osoba u Subsaharskoj Africi je pozitivna na HIV, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije.
Velike boginje
Kao što je već spomenuto, velike boginje su istrijebljene u ljudskoj populaciji prije više od 40 godina. Ipak, neizostavan su primjer ubojitog virusa koji je razarao čovječanstvo tisućama godina. Svaka treća zaražena osoba izgubila je život, dok su preživjelima ostajali duboki ožiljci na koži, a nerijetko su i gubili vid. Stopa smrtnosti je bila posebno visoka izvan Evrope, među populacijom koja prethodno nije imala dodira s ovom bolešću. Historičari procjenjuju da je čak 90 posto domorodačkog stanovništva Sjeverne i Južne Amerike umrlo uslijed zaraze ovim virusom koji su im prenijeli evropski doseljenici. Samo u 20. stoljeću su velike boginje odnijele 300 miliona života, piše Live Science.
Hantavirus
Javnost je prvi put saznala za ovaj virus 1993., kada su mladi muškarac iz plemena Navajo i njegova vjerenica preminuli u SAD-u samo nekoliko dana nakon što su počeli otežano disati. Nekoliko mjeseci kasnije su zdravstveni nadležni organi izolirali hantavirus pomoću sjevernoameričke vrste miša, Peromyscus, koji se nastanio u domu zaraženog para. Više od 600 pojedinaca u SAD-u se otada zarazilo ovim virusom, dok je 36 posto njih izgubilo život. Hantavirus se ne prenosi s osobe na osobu, već uslijed kontakta s izmetom zaraženih miševa. Prethodno se hantavirus pojavio početkom 50-ih godina 20. stoljeća za vrijeme Korejskog rata, gdje je 3.000 vojnika bilo zaraženo. Iako je ovaj virus nov zapadnjačkoj medicini, istraživanjem se došlo do podatka da je američkim domorocima iz plemena Navajo itekako poznat.
Gripa
Možda vas gripa ne asocira nužno na smrtonosnu bolest, ali podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore drugačije. Tokom uobičajene sezone gripe svake godine od nje umre skoro pola milijuna ljudi širom planeta. Povremeno se javljaju nove vrste gripe koje se brže i efikasnije prenose, pa su samim time i pogubnije. Jedna od najsmrtonosnijih epidemija gripe bila je Španska groznica, koja je 1918. pogodila 40% posto svjetske populacije, a ubila oko 50 miliona ljudi. Stručnjaci danas smatraju da bi se slična pandemija mogla dogoditi ponovo. Sve što je potrebno za ovakav jeziv scenarij je da nova vrsta gripa dospije u ljudsku populaciju. Ako se bude prenosila s lakoćom s osobe na osobu, posljedice će biti fatalne na globalnom nivou.
Denga groznica
Prvobitno se pojavila tokom 50-ih godina prošlog stoljeća na Filipinima i Tajlandu. Otada se raširila i na ostale tropske i suptropske predjele svijeta. Skoro 40 posto ljudi na planeti živi u područjima gdje je denga groznica endemična. Zarazu prenose komarci, a s toplijom klimom rastu i šanse da se bolest sve dalje širi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, između 50 i 100 miliona ljudi godišnje oboli od denga groznice. Zapravo, smrtna stopa ovog virusa nije visoka. Smrću završi oko 2,5 posto oboljelih slučajeva. Ipak, baš kao i ebola, denga može prouzrokovati hemoragijsku groznicu, koja sama po sebi ima stopu smrtnosti od 20 posto. Trenutno ne postoji cjepivo za denga groznicu, ali se u Francuskoj marljivo radi na razvijanju eksperimentalnog cjepiva koje bi moglo dati rezultate.
Rotavirus
Postoje dva cjepiva koja štite djecu od rotavirusa, što je vodeći uzročnik ozbiljnih oblika proljeva kod novorođenčadi i male djece. Ovaj virus se brzo širi putem fekalno-oralne rute, kako to opisuju stručnjaci. Iako djeca iz razvijenog dijela svijeta rijetko umiru uslijed zaraze rotavirusom, ova zarazna bolest odnijela je puno života u slabije razvijenim društvima, gdje je otežana dostupnost liječenja rehidratacijom organizma. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je 453.000 djece mlađe od pet godina širom svijeta umrlo uslijed zaraze ovim virusom. Srećom, zemlje koje su usvojile primjenu cjepiva koje se bori protiv ovog virusa su prijavile naglo smanjenje hospitaliziranih i smrtnih slučajeva.
