Dr. Lejla Hadžikadić Gušić iz SAD-a u BiH donosi najbolje prakse u liječenju raka dojke
U razgovoru za Klix.ba dr. Hadžikadić Gušić je govorila o fondu koji je uspostavila kako bi svoje znanje i iskustvo prenijela kolegama i pacijentima u svojoj domovini, Bosni i Hercegovini.
Uspostavili ste Bosanski medicinski fond, možete li nam reći nešto više o njegovom radu?
Uradila sam već nekoliko projekata kroz taj fond. Imali smo priliku da naši doktori dođu na dodatnu kliničku obuku u Sjedinjene Američke Države. Također sam dolazila u BiH na predavanje i boravila u raznim medicinskim centrima. Isto tako imam par projekata na istraživačkom nivou kroz taj fond. Jedan od tih su i ove smjernice o kojima govorimo.
Nedavno su izdate Smjernice za liječenje raka dojke u BiH. Kao jedna od autorica radili ste sa kolegama iz SAD-a i BiH. Možete li nam reći po čemu je BiH specifična kada je u pitanju liječenje tog malignog oboljenja?
U svijetu postoje međunarodne i nacionalne smjernice tretmana karcinome dojke. Takve smjernice trenutno ne postoje u BiH. Jako je bitno imati takav dokument koji se onda obnavlja često po naučnim istraživanjima. Tako ćemo voditi računa da se naše žene liječe po najnovijim preporukama. Za karcinom dojke to je vrlo bitno pošto je to jedna struka onkologije koja se često mijenja pa se također i smjernice često moraju obnavljati. Ja sam skupila specijaliste za karcinome dojke iz BiH i dijaspore i mi smo napisali prve te smjernice za BiH. Vrlo sam ponosna na ovaj projekat i zahvaljujem se BJBMS što su publikovali ovaj naš rad.
Često boravite u BiH te se sastajete sa kolegama iz kliničkih centara koji se bave liječenjima raka dojke, na koji način Smjernice mogu biti od pomoći i ljekarima, ali i resornim ministarstvima zdravstva u BiH posebno uzimajući u obzir duga čekanja na mamografiju i preglede?
Smjernice su potrebne iz svake struke, da se standardizuju tretmani od bolnice do bolnice, od grada do grada. Tako da svi doktori, iz manjih ili većih gradova mogu svojim pacijentima iste preporuke davati. Na državnom nivou apsolutno su važne smjernice. Po smjernicama možemo vidjeti gdje i šta nam nedostaje. Kao što ste naveli, za mamografiju se čeka dugo. Ovo je prvi korak za ljekare, ali slijedeći korak je da idemo u ministarstvo da preporučujemo gdje se treba ulagati i investirati za žene oboljele od karcinoma dojke.
Možemo li reći da u svijetu dolazi do porasta broja oboljelih od raka dojke među mlađim ženama?
Teško je to reći pošto prije nismo toliko to pratili, ali sada se to prati mnogo više i znamo da pet do šest od svih žena sa karcinomom dojke su mlađe od 40 godina. A naravno te žene ne bi radile mamograme pošto su premlade.
Koji su to faktori rizika za rak dojke na koje bismo mogli upozoriti javnost?
Najveći faktor naravno je ženski pol, tj. biti žena. Osim toga, težina je također faktor rizika i trebali bi svi paziti težinu i ishranu. Trebamo izbjegavati nezdravu hranu i ako jedemo hranu životinjskog porijekla, posebno u inostranstvu, trebamo paziti da je to organska hrana te da se tim životinjama ne daju hormoni.
Šta bi svaka žena trebala da uradi kako bi na vrijeme otkrila promjene vezane za rak dojke?
Ja preporučujem da žene rade godišnji pregled dojke od 18 godine kod svog doktora, a da same mjesečno urade samopregled sedam dana prije ili poslije menstruacije. Također da krenu sa mamografijom sa 40 godina ili ranije ako imaju pozitivnu familijarnu anamnezu za karcinom dojke.
