Enida je dokaz da postoji život i nakon raka dojke: Danas napokon mogu reći sebi da se volim
Enida je prije šest godina prvi put operisala rak dojke, pri čemu joj je urađena obostrana radikalna mastektomija, a tek danas, nakon višegodišnje borbe s bolešću koja joj se vraćala, može reći da se njena borba privodi kraju.
Kao neko ko se suočio s najvećim životnim strahom - onim od smrti i patnje, te s njim naučio i živjeti, ova heroina nas je uputila i u jednu drugu, mnogima u početku neprimijetnu stranu teške dijagnoze, a to je - šta i kako dalje, ako se rak preživi i nastavimo živjeti u našem izmučenom, oskrnavljenom tijelu?
"U trenutku kada vam dijagnosticiraju rak dojke, svaka žena razmišlja kako i šta dalje. Fokusirane smo na borbu za goli život i ne razmišljamo o drugim stvarima. Da bilo koja od nas dobije izbor - naš život, ili grudi, svaka će u prvi mah bez dvojbe odabrati život. Međutim, kada krenemo s pozitivnim stavom da ćemo pobijediti rak, počnemo razmišljati kako će on izgledati ako preživimo, a ostane nam naše, oskrnavljeno tijelo. To su dodatni šok i borba za ženu, kako psihička, tako i fizička", objašnjava naša hrabra sagovornica za Klix.ba, ističući da tek danas može da jasno sagleda cijelu sliku.
Enidi je najteže pala sama operacija jer, napominje, grudi su oduvijek bile simbol ženstvenosti i majčinstva, te dio, ne samo tijela, nego i ličnosti.
Pred samu operaciju, Enida je stala pred ogledalo kako bi po posljednji put vidjela svoje tijelo onakvo kakvo zaista jeste, i kakvo ga je voljela, znajući da će poslije sve biti drugačije.
Život je (neizvjesno) čudo
"Shvatila sam da mi niko ne može garantovati hoće li se rak ponovo vratiti i koliko ću još živjeti. Tada sam odlučila da ću život, koliko god on bude trajao, provesti najkvalitetnije moguće. To je bio okidač da promijenim sve iz korijena", priča nam Enida, pa nastavlja:
"Nikada neću zaboraviti da sam imala rak, svu bol, patnju, strahove i nepraspavane noći. To su moji ožiljci koje nosim sa sobom, ali s druge strane, željela sam da se osjećam lijepo kada se pogledam u ogledalo i kažem sebi: 'Pa ovaj rak mi ništa nije mogao. To želim svakoj ženi", priča.
Samo jedna slagalica u cijelom mozaiku, bio je i njen fizički izgled, koji, u današnjim vremenima možemo prilagoditi da izgleda onako kako želimo. Tako se ova Sarajka odlučila podvrgnuti operaciji ugradnje implantata.
Od zahvata je danas prošlo oko mjesec dana, te je Enida podijelila s nama svoje iskustvo, želeći skrenuti pažnju svim heroinama koje prolaze kroz isto, da i nakon ove teške bolesti postoje mogućnosti za nastavak života.
O kakvoj je operaciji riječ
U konsultaciji s ljekarskim timom, Enida je izabarala ono za šta je smatrala da je za nju najbolje, a to su Xtra Mentor implantati. Tako je, ujedno, postala prva osoba u BiH koja je ugradila ovu vrstu implantata nakon operacije karcinoma dojke.
"Riječ je o najboljem proizvodu svjetskog tržišta, jer u sebi sadrže kohezivni gel koji ne izaziva slijeganje, rupice i nabore. Oni su po svojoj strukturi najsličniji tkivu dojke, te se po samom izgledu ne bi moglo ni naslutiti da je riječ o implantatu", otkriva nam Enida.
Prije same operacije, jasnu predodžbu o zahvatu dobila je uz pomoć kompjuterske simulacije. Operacija je, ističe ona, u odnosu na mastektomiju nešto neuporedivo po stepenu bola, ali i drugačije u odnosu na one koji samo žele estetski izgled, jer se radi o oštećenom tkivu. Također, bitna stvar je i da se ona može uraditi istovremeno kad i mastektomija, izbjegavajući tako podvrgavanje dva zahvata.
Već dan nakon operacije, Enida je puštena na kućno liječenje. Njene su rane do danas zarasle, a šavovi skoro da se ne primijete.
Najteže je bilo reći sebi da se volim
Ona danas tvrdi da joj se, nakon golgote koju je prošla sa svojom bolešću, sve druge nedaće čine blaže.
"Najteže mi je bilo raditi na psihičkom stanju. Dugo nisam mogla da stanem pred ogledalo i sama sebi kažem volim te, da pomislim da sam lijepa i jedinstvena žena, ali danas to mogu. Pronašla sam svoj mir. Čak osjećam i i više ljubavi prema drugima, i nije me strah ni stid da to pokažem", priča nam Enida.
Napomenula je koliko je važno ići na redovne kontrole, jer je i sama na jednoj takvoj otkrila da ima ovu strašnu bolest.
"Ukoliko možemo izdvojiti vrijeme da se našminkamo i dotjeramo nokte, onda jednom u 15 dana možemo izdvojiti i vrijeme da prekontrolišemo svoje dojke, kao i da posjetimo ljekara na bilo koju promjenu", napomenula je.
Za kraj, Enida nam je otkrila i da odlazak u inostranstvo na operaciju, nije bila njena opcija. Obavila je to u sarajevskoj Našoj maloj klinici, a za svoj tim ljekara, među kojima je i Alemko Čvorak, ne prestaje nizati pohvale na račun njihove profesionalnosti i znanja.
"Svi kudimo našu državu i mislimo da je negdje tamo, na drugom mjestu bolje, ali meni je drago da se u našoj državi i našem gradu može uraditi jedna jedinstvena i vrhunska operacija", rekla je, pa zaključila:
"Bolest nije sramota i svakoj ženi bih poželjela bar da se konsultuje i vidi koje su njene mogućnosti, pa sama odluči koji je njen sljedeći korak. A, u Našoj maloj klinici nisu ljepšali samo moj dekolte, već i moje lice, vrativši mi na njega osmijeh i onaj sjaj u oku".
