Kako su nastale pogrešno shvaćene priče o nultom pacijentu i širenju virusa

"Identificiranje jedne osobe kao nultog pacijenta s jedne strane može dati pogrešan dojam o tome kako se bolest pojavila, a s druge strane, insinuira da trebamo nekog okriviti za pojavljivanje bolesti, što nije prikladno. Međutim, veoma je važno za nauku, za ljude i za javno zdravlje da razumijemo indeksne slučajeve kako bismo shvatili kako je bolest dospjela među ljude i kako zaustaviti njeno širenje", kaže Friedrich.

Neki naučnici smatraju da je podjednako važno analizirati primarne slučajeve – osobe ili životinje koje su prve donijele virus u određenu populaciju. Za mnoge pandemije infektivnih bolesti nije utvrđen primarni slučaj, kaže ljekar Ian Lipkin, profesor epidemiologije i direktor Centra za infekcije i imunitet na Sveučilištu Columbia u New Yorku.

"Nije neuobičajeno da uzročnici infekcija borave u okruženju godinama, pa čak i decenijama prije nego što ih uočimo", rekao je Lipkin, dodajući da uzročnik može postati zaraza populacije ljudi ušavši u više osoba, a ne samo u jednu.

A čak i kada uzročnik infekcije pređe na ljudsku populaciju, neki ljudi su sposobni raširiti ga više od drugih.

"Možda više smisla ima pričati o superprenositeljima nego o nultim pacijentima. Superprenositelji mogu putovati ili sudjelovati u određenim vrstama aktivnosti koje dovode do prenošenja bolesti na veliki broj ljudi", kaže on.

Na primjer, čak iako Dugas nije bio nulti pacijent HIV-a, i dalje je mogao biti superprenositelj.

S druge strane, određeni ljudi mogu biti "superkliconoše", to jest mogu prenositi mnogo više vrsta virusa nego drugi – i to ne samo međuljudskim kontaktom.

Bilo da su oni nulti pacijenti, superprenositelji ili superkliconoše, ovih šest ljudi bili su ozloglašeni, jer im je pripisana uloga širenja smrtonosnih bolesti tokom 20. i 21. stoljeća.

1) Tifusna Mary

Jedan do prvih poznatih primjera superprenositelja, a možda čak i superkliconoša, bila je Mary Mallon, koja je postala poznata kao Tifusna Mary.

Ova kuharica, porijeklom iz Irske, djelovala je zdravo dok je pripremala obroke za porodice za koje je radila početkom 20. stoljeća u New Yorku. Ubrzo nakon što su njeni obroci posluženi, članovi domaćinstava u kojima je radila razvijali su tifusnu groznicu, smrtonosnu bolest koju izaziva bakterija salmonela.

Što je više ljudi u domovima u kojima je radila obolijevalo, Mallon je dobivala reputaciju sličnu onoj koju ima nulti pacijent, iako ona nije imala simptome bolesti.

"Postoje ljudi kao što je Tifusna Mary, koji iz nekog razloga mogu biti zaraženi patogenom, a da nemaju toliko simptoma, nego samo prenose patogen tako da on postaje opasan za druge ljude", kaže Friedrich.

Mallon je prisilno smještena u karantin dvaput, gdje je provela ukupno 26 godina, tokom kojih se bezuspješno sudila s njujorškim Odsjekom zdravlja, govoreći da se ne osjeća bolesno i da zbog toga ne može zaraziti druge ljude. Umrla je 1938. godine.

Niko zapravo ne zna je li Mallon zaista bila nulti pacijent tifusne groznice ili samo superprenositelj ili superkliconoša. Bilo kako bilo, nije najbolje nazvati je nultim pacijentom, jer se u mnogim slučajevima indeksni slučaj ne može tako lako utvrditi.

2) Širenje SARS-a

Naučnici su pratili ozbiljnu brzinu prenošenja virusa 2003. godine tokom epidemije SARS-a, koja ih je, prema informacijama iz biltena Svjetske zdravstvene organizacije, dovela do jednog ljekara i jedne noći koju je proveo u hotelu u Hong Kongu.

Ljekar Liu Jianlun (64) iz kineske provincije Guangdong bio je bolestan kad je odsjeo u hotelu u kojem je najvjerovatnije zarazio još 16 gostiju s istog sprata. Liu je, sticajem okolnosti, odsjeo u sobi 911 na devetom spratu hotela Metropole.

"Njega ne biste mogli nazvati nultim pacijentom, ali ako se u obzir uzme njegov utjecaj na epidemiju, on je bio krucijalan za širenje zaraze", kaže Lipkin.

Ostali gosti hotela koji su bili izloženi virusu vjerovatno su putovali u druge zemlje nakon što su inficirani. Za manje od četiri mjeseca bilo je 4.000 oboljelih i 550 mrtvih od SARS-a koji su povezani s Liuovim boravkom u hotelu u Hong Kongu.

Kako je Liu bio inficiran SARS-om? U bolnici u kojoj je radio liječeni su oboljeli od SARS-a i Liu je vjerovatno bio u kontaktu s nekim od pacijenata. Vjerovalo se da je prvi oboljeli od SARS-a farmer iz Guangdonga na kojeg je virus prenijela životinja.

Smatra se da se SARS prvo pojavio kod šišmiša, a da se onda proširio na druge životinje, kao što su cibetke, da bi se zatim javio i kod ljudi.

Oko 60 posto svih zaraznih bolesti ljudi je zoonoznog porijekla. Od brojnih mikroorganizama koje u prirodi napadaju životinje neki zaraze i ljude.

Bilo je predviđeno da će se do 2020. godine pojaviti od 10 do 40 novih virusa kod ljudi, tako da je broj potencijalnih nultih pacijenata veliki.

"Što više istražujemo, nalazimo sve više dokaza da se ljudi stalno inficiraju životinjskim virusima", kaže Friedrich i dodaje da je ključ za izbijanje epidemije hoće li prva osoba koja se zarazila životinjskim virusom prenijeti to na drugu osobu, to jest može li se virus prenositi s čovjeka na čovjeka. Upravo to se dogodilo s gripom H5N1 i ptičjom gripom.

3) Novi virusi se pojavljuju

Godine 2004. šestogodišnji dječak po imenu Captain Boonmanuch postao je prvi potvrđeni slučaj ptičje gripe na Tajlandu. On možda nije bio nulti pacijent, ali su članovi njegove porodice izjavili da se igrao s pilićima prije nego što se razbolio i donio bolest u kuću svog strica. Vjeruje se da su kokoši bile nositelji ptičje gripe tokom susreta s dječakom i da su inficirale i njega i druge.

Između 2003. i 2016. godine zabilježeno je 856 slučajeva ove gripe širom svijeta, a 452 osobe su preminule od nje.

Ptičija gripa se ne replicira dobro kod ljudi, kao što se ljudska gripa ne replicira dobro kod ptica, ali ako ptičja gripa i ljudska gripa uđu u svinju, dolazi do mutiranja i može nastati potpuno nova vrsta gripe. To se dogodilo 2009. godine s još jednom gripom – H1N1 svinjskom gripom.

4) Dječak koji je preživio svinjsku gripu

H1N1 virus izazvao je 1918. godine pandemiju, a onda se slična pandemija ponovila 2009. godine. Vjeruje se da su ovu skoriju pandemiju izazvale svinje koje su bile inficirane s nekoliko različitih virusa.

"Čini se da je najnoviji H1N1 virus došao od svinja, iako pripada grupi ptičijih virusa. U svinjama je samo došlo do miješanja ptičjih virusa i virusa sisavaca koji su se pomiješali i stvorili novu kombinaciju koja će prije zaraziti ljude nego ptičiji virus", objašnjava Friedrich.

Edgar Hernandez, iz meksičkog grada La Gloria, bio je petogodišnjak kada su ga ljekari identificirali kao prvi slučaj svinjske gripe 2009. godine. Edgar je preživio gripu, a njegova majka je vjerovala da su mu ju prenijele svinje iz komšiluka.

"Kod indeksnih slučajeva nije važno samo to što su se oni inficirali u kontaktu sa životinjom, nego i to što je dovelo do toga da virus pređe na čovjeka, a što do toga da pređe s osobe na osobu. Neki virusi su uspješni u tome, neki ne. Neki mogu preživjeti poslije prelaska sedam dana, a neki su veoma efikasni u tome i oni postaju epidemije o kojima slušamo", kaže Friedrich.

5) Emile i Ebola

Jedan od virusa koji je poznat po agresivnom prelasku s čovjeka na čovjeka je ebola.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, ebola se na ljude može prenijeti putem krvi, izlučevina, organa i drugih tjelesnih tekućina zaraženih životinja kao što su šišmiši, majmuni i šumske antilope.

Dvogodišnji dječak iz sela Meliandou u Gvineji smatra se prvim slučajem ebole prema studiji koja je 2014. godine objavljena u časopisu New England Journal of Medicine. Kod njega su se iznenada javili temperatura, povraćanje i proljev u decembru 2013., a najvjerovatnije se zarazio prilikom kontakta sa šišmišom. On je preminuo poslije četiri dana, a mjesec dana kasnije od iste bolesti umrle su i njegova baka, majka i trogodišnja sestra.

Virus se nastavio širiti dodirom i preko tjelesnih tekućina, a vjeruje se da je i mrtva osoba mogla prenijeti zarazu.

6) "Na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme"

MERS, bliskoistočni akutni respiratorni sindrom, virus je koji je identificiran 2012. u Saudijskoj Arabiji. Naučnici su zaključili da su najvjerovatnije deve prenijele ovu bolest ljudima, a do sada je zabilježeno 1.813 oboljelih.

Godine 2016. došlo je do epidemije MERS-a u Južnoj Koreji, a vjeruje se da je muškarac star 68 godina, koji je mnogo putovao, bio takozvani nulti pacijent. On je putovao u Bahrein, u Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju i Katar prije nego što se vratio u Sjevernu Koreju. Tokom putovanja nije imao simptome, a kada se osjetio bolesno, otišao je u Medicinski centar Samsung u Seoulu. Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti, vrijeme inkubacije MERS-a je 14 dana.

Ovaj muškarac je, prema jednoj studiji, najvjerojatnije zarazio MERS-om 28 osoba prije nego što je otišao u bolnicu. Jedan od tih zaraženih veoma vjerovatno je zarazio još 82 ljudi u bolnici.

Veoma je važno zapamtiti da je teško identificirati prvu oboljelu osobu, a čak i kada se utvrdi ko je ona, ne možemo nju kriviti za epidemiju, jer je to nešto što nije učinjeno namjerno i svjesno, bez obzira na to što ljudi imaju potrebu za sve naći krivca u kojeg će uperiti prstom.