Kojim sportom se baviti da bi živjeli najduže

Naučno istraživanje iz Skandinavije 1993. godine uzelo je 2.613 najboljih finskih muških sportista i podijelilo ih u tri različite grupe.

U prvoj su bili snažni sportisti koji se bave boksom, hrvanjem ili dizanjem tegova. U drugu grupu svrstani su oni koji se bave ekipnim sportovima - nogometaši, košarkaši i hokejaši. U trećoj grupi bili su sportisti kojima je izdržljivost jača strana i bave maratonima, trčanjem na duge staze ili skijaškim trčanjem.

Istraživači su zatim uporedili ove sportiste sa 1.712 uobičajenih finskih muškaraca koji nisu bili aktivni sportisti. Rezultati su pokazali da su u prosjeku snagatori živjeli 1,6 godina duže, sportisti koji trenuraju ekipne sportive 4 godine duže, a trkači, maratonci i ostali iz te grupe živjeli su 5,7 godina duže.

Studija, u odnosu na one koji se ne bave sportom, pokazuje i da sportisti imaju mnogo manje šansi da umru u određenim godinama. Tako su trkači imali 43 posto, sportisti ekipnih sportova 33 posto, a oni koji se bave borilačkim sportovima 10 manji rizik, piše Labmate.

Studija koju je 2001. godine objavilo Američko medicinsko udruženje istraživača bavila se maksimalnom količinom kiseonika koje tijelo može unijeti tokom vježbanja (VO2 max). Sportovi koji zahtijevaju visok VO2 max, poput trčanja na duge stazu, čine napore da unesete kisik u pluća. Dokazano je da sportovi koji ne zahtijevaju visoki VO2 max, poput boksa, ne zahtijevaju toliko napornog rada kako biste dobili dragocjeni kisik.