Vitamin D je mnogo više od samog vitamina. U pitanju je svojevrsni steroidni hormon koji reguliše 229 funkcija u našim ćelijama, ali i imunoregulator koji stimuliše imunološki sistem da se aktivnije bori protiv infekcija.
Prosječna dnevna doza vitamina D koju konvencionalna medicina priznaje jeste 400 IU, dok se u slučaju protokola vitaminom D kod multiple skleroze daje dnevna doza od minimalno 10.000 IU, koja se vremenom postupno povećava kako bi se dobio željeni efekat i povlačenje bolesti. Prije nekoliko godina, dr. Coimba je došao do idealne doze koja zapravo supresira autoimuni napad, a to je 1.000 IU vitamina D3 po kilogramu težine.
Prilikom provođenja protokola, izuzetno je važno držati se određene vrste prehrane pa je tako neophodno iz prehrane isključiti namirnice bogate kalcijem, poput mlijeka i mliječnih proizvoda, ali i sličnih proizvoda obogaćenih kalcijem poput rižinog ili sojinog mlijeka. Ukoliko se poduzmu sve potrebne mjere opreza, uz dovoljno hidratacije (minimalno 2,5 litara tekućine dnevno), više doze vitamina D se smatraju sigurnima, navodi ovaj ljekar.
Uz vitamin D je obično potrebno uzimati i druge suplemente kao što su vitamin B2, magnezij (u obliku magnezij glicinata), vitamin K2, omega 3, cink, B12 (u formi metilkobalamina) i drugi pa ovaj ljekar napominje kako se protokol mora provoditi pod liječničkom kontrolom i na pacijenta mora paziti ljekar koji je upoznat o detaljima liječenja visokim dozama vitamina D.
Dr. Coimbra je ovaj protokol počeo koristiti 2002/03. godine i dosad je liječio 1.130 pacijenata oboljelih od multiple skleroze, od kojih je 70 posto bilo liječeno visokim dozama vitamina D. Kaže kako su rezultati bili fantastični, neki od njegovih pacijenata su se u potpunosti oporavili, nemaju relapse, niti se vide lezije na MRI snimkama.
"Ne plaše se više toga da će oslijepiti ili postati paraplegičari, tako da se mogu vratiti svojim normalnim životima. Jedina stvar koju još uvijek ne znamo jeste koliko će dugo morati biti na terapiji vitaminom D i to je pitanje na koje još moramo dati odgovor", kaže dr. Coimbra.
Budući da je manjak vitamina D uočen kod većine oboljelih od autoimunih bolesti, ovaj se protokol koristiti i u tretiranju drugih oboljenja s autoimunom osnovom, poput reumatoidnog artritisa, parkinsonove bolesti, fibromijalgije, uveitisa, psorijaze, vitiliga itd.
Farmaceutskim kompanijama ovakva saznanja nisu u interesu?
Stav konvencionalne medicine o sigurnoj količini vitamina D je jasan: preporučena dnevna doza iznosi 400 IU i ona se ne bi trebala prekoračiti pa liječnici koji samostalno provode protokol liječenja bolesti poput multiple skleroze visokim dozama vitamina D (minimalno 10.000 IU) rizikuju da izgube licencu i dozvolu za rad.
Na našim se prostorima ipak mogu pronaći ljekari koji su spremni liječiti svoje pacijente vitamin D protokolom, a jedan takav živi u Hrvatskoj i u razgovoru za Klix.ba navodi kako želi ostati anoniman, budući da zvanična medicina ne priznaje takvu praksu.
Ovaj ljekar radi sa svim vrstama pacijenata osim oboljelih od tumora, a protokol visokim dozama vitamina D provodi najčešće kod pacijenata oboljelih od multiple skleroze. U svojoj praksi koristi učenje dr. Coimbre koji ima dugogodišnje iskustvo u ovoj oblasti.
"Moje dosadašnje iskustvo potvrđuje učenje dr. Coimbre. Ljudi koji su dobili MS u posljednje vrijeme i koji nisu imali velika oštećenja brzo se oporavljaju. Međutim, kod onih koji već imaju velika oštećenja na mozgu stanje se ili zaustavi ili popravlja, ali postepeno i sporije. Ljekari su presretni kad mogu zaustaviti napredovanje bolesti, a kamoli onda kad vide da oporavak ide nabolje. Moje dosadašnje iskustvo govori kako se ljudi koji u ranoj fazi bolesti dođu na visoke doze vitamina D, uspješno oporavljaju", pojašnjava ovaj ljekar u razgovoru za Klix.ba.
Dodaje kako zvanična medicina ne dozvoljava korištenje velikih doza vitamina D te kako mu nisu dozvolili da napravi naučno istraživanje o ovoj temi.
"Obično ljekar kaže kako nema naučnih referenci ni rezultata koji bi nam potvrdili sigurnost korištenja visokih doza vitamina D. Jasno da ih nema kad ne daju. Etičke komisije ne dozvoljavaju ta istraživanja, onima koji su na vrhu se isplati prodavati stotinu lijekova, a ne samo vitamin D. Medicina tu ne odlučuje ništa, odlučuje samo farmacija. Farmacija je ta koja ima novac, medicina je uglavnom prosjak", ocjenjuje ovaj ljekar.
Iskustva stvarnih ljudi
Na Facebooku se mogu pronaći brojne grupe zatvorenog tipa/forumi koji su svojevrsne zajednice koje okupljaju oboljele od multiple skleroze, ljude koji nastoje pronaći način na koji će si pomoći i olakšati si simptome bolesti.
Jedna članica Facebook grupe "MS i ostale autoimune bolesti - tretman vitaminom D" u razgovoru za Klix.ba kaže kako joj je dijagnoza MS-a koju je dobila u 51. godini života bila kao presuda, budući da konvencionalnu terapiju nije mogla dobiti zbog predugih listi čekanja, a zbog enormne skupoće (2.000 KM mjesečno) je nije bila u stanju sama finansirati.
"Vremenom su se simptomi blago, ali sigurno pogoršavali. I dalje sam bila gotovo konstantno umorna, nisam mogla stajati niti hodati duže od 10-15 minuta, nakon čega sam počinjala vući nogu, posrtati i gubiti ravnotežu. Osjećala sam izrazitu netoleranciju na visoke temperature, pa je ljeto za mene postajalo pravo mučenje. Imala sam česte, veoma snažne glavobolje i povremene nevoljne trzaje lijeve noge. Zbog problema s ravnotežom sam sve teže silazila niz stepenice i počela sam se kretati uz pomoć štapa".
Za tretman vitaminom D3 ova je žena saznala godinu i po nakon što je dobila dijagnozu, povezavši se ubrzo s ljudima sa spomenute Facebook grupe te se prijavila za pregled kod talijanskog neurologa dr. Paola Giorda koji je obavio obuku u Brazilu kod dr. Coimbre. Članovi ove grupe su dr. Giorda u ljeto 2015. godine pozvali u Beograd, Zadar i Split, gdje je pregledao i počeo liječiti stotine ljudi iz regiona. Primjenu visokih doza D vitamina počela je u septembru 2015. i veoma brzo počela osjećati pozitivne pomake.
"Prvo poboljšanje sam osjetila na raspoloženju i energiji. Umor koji me lomio je polako nestajao, glavobolje su se javljale rjeđe i bile sve slabijeg intenziteta. Balans se također popravio nekoliko mjeseci nakon početka tretmana, počela sam se osjećati znatno sigurnijom i stabilnijom na nogama, a štap već mjesecima ne koristim niti mi je potreban. Nevoljni trzaji nogama su gotovo potpuno nestali i pojave se isključivo onda kada sam izrazito umorna. Izvjesne probleme još uvijek imam, ali sam neuporedivo bolje nego što sam bila i s optimizmom gledam u budućnost, i zbog svojih i zbog poboljšanja stanja drugih pacijenata koji su na istom tretmanu".
Oboljeli u BiH nemaju adekvatnu terapiju za liječenje
Multipla skleroza je autoimuna bolest u kojoj organizam radi sam protiv sebe, prepoznaje vlastite dijelove tijela i vlastite supstance kao neprijatelje i protiv njih stvara odbranu. Kao rezultat te reakcije se stvaraju žarišta, upale i oštećenja samog živčanog vlakna, što u konačnici dovodi do invaliditeta manjeg ili većeg stepena.
Dr. Jasminka Đelilović Vranić, šefica Neurološke klinike Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo, u razgovoru za Klix.ba pojašnjava kako na nastanak multiple skleroze utječu životni faktori, kao što su stres, način života, ali i socioepidemiološki uslovi. Podsjeća kako je multipla skleroza češća u područjima sjevernije od Ekvatora (skandinavske zemlje ili Kanada), a s obzirom na umjereno kontinentalnu klimu, česta i na našim područjima, dok je u područjima južnije od ekvatora i primorskim krajevima dosta rjeđa.
"Nažalost, u poslijeratnom periodu imamo enorman porast oboljelih od multiple skleroze, ali je to nažalost trend i u svijetu", kaže dr. Đelilović koja je prošle godine prisustvovala jednom kongresu u Turskoj gdje su prezentovani rezultati iz zapadne Evrope.
Multipla skleroza danas je u porastu, a ova liječnica smatra da na pojavu i razvoj ove bolesti utječu životni faktori i stres koji je stalno prisutan i zasigurno jedan od okidača za nastanak autoimunog procesa. MS se češće dijagnosticira kod žena, a poražavajuća je činjenica što pogađa osobe u najproduktivnijoj životnoj dobi, od 20 do 40 godina.
"Meni je žao što naši pacijenti nemaju adekvatnu terapiju koja se daje u svijetu. U pitanju je imunomodulatorna terapija koja sprečava napredovanje bolesti, čim se ona dijagnosticira. U nedostatku adekvatne terapije invaliditet sigurno mnogo brže napreduje nego u drugim zemljama gdje pacijenti imaju mogućnost za takav način liječenja. Bilo bi dobro kada bi društvo izdvajalo veća sredstva te kad bi fond solidarnosti imao više novca da svim našim pacijentima, kad se bolest dijagnosticira, omogući tu vrstu terapije", poručuje dr. Đelilović u razgovoru za Klix.ba.
